Kao ministar za sport Željko Jovanović započeo je mandat oštrom retorikom i obećanjem da će "isušiti nogometnu močvaru". Opterećen postojećom nogometnom nomenklaturom, Jovanović koristi sve ministarske resurse da političkim pritiskom pokuša isprovocirati promjene unutar HNS-a. Budući da je liječnik po struci, odmah je u "nogometnoj močvari" izdvojio kliconoše zaraznih bolesti i pokušao izolirati Vlatka Markovića i Zdravka Mamića. Koristeći političke metode primjerenije ministrima pravosuđa, unutrašnjih poslova i financija, sukob s predsjednikom HNS-a i čelnikom Dinama ministar sporta praktično je sveo na osobnu razinu. Nogomet opet postaje kolateralna žrtva politike SDP-a!
Kada je SDP došao na vlast 2000. godine, nogomet je preko noći postao leglo kriminala kao da drugi sportovi ne postoje. Brzom revizijom državnog proračuna utvrđeno je da vodeći nogometni klubovi nisu plaćali poreze otkako je hrvatske države. Financijska inspekcija obišla je prvo sve nogometne klubove Prve HNL, a onda selektivno klubove iz nekih drugih sportova. U poreznom obračunu s nogometom pravomoćno nije osuđen ni jedan klupski dužnosnik, čime je država indirektno priznala da je krivac za stanje u sportu. Porezi nikada neće biti vraćeni budući da je država ustanovila paralelni financijski sustav i klubovima tolerirala poreznu nedisciplinu sve do prvog dolaska SDP-a na vlast.
Državni neprijatelji
Čim je SDP drugi put došao na vlast 2011. godine, država se opet počela obračunavati s nogometom. Usputni pritisci na čelnike HKS-a (Radić) i HOO-a (Mateša) više služe za promicanje načela jednakosti pred ministarstvom sporta. Prema Jovanovićevim postupcima nema dvojbe da su najmoćniji nogometni klub i njegov matični savez financijski neovisna ishodišta svih problema u sportu. Umjesto kategorije poreznog kriminala iz 2000. godine, sada je uvedena široka kategorizacija inkriminiranih i nemoralnih radnji. Nogomet je postao inačica za korupciju, sukobe interesa, ortački ustroj, sumnjivo poslovanje, nemarnost, bahatost, neodgovornost... Ukratko, nogomet je zagađena močvara u kojoj buja sve što ne valja u državi. A Zdravko Mamić i Vlatko Marković krivci su za sve što ne valja u nogometu!
Vlatko Marković uskoro više neće biti Jovanovićev problem, predsjednik HNS-a odlučio je otići nakon EURO-a. Marković je odluku o povlačenju donio u uskom krugu suradnika prije parlamentarnih izbora, pa odluka nema veze s Jovanovićevim pritiscima. Premda Marković namjerava postati savjetnik budućem predsjedniku HNS-a, državni neprijatelj broj jedan ostaje Zdravko Mamić! Kako će se Jovanović obračunati s Mamićem i isušiti nogometnu močvaru?
Od kada je Zdravkov sin Mario poništio menadžersku licenciju, u većem sukobu interesa od Mamića je ministrov pomoćnik Petar Skansi, kada na posao u hrvatsko ministarstvo dolazi u osobnom automobilu sa slovenskim tablicama. Poslovanje Dinama godinama kontrolira interna revizorska služba, koja pazi da svaka lipa pronađe svoje mjesto u financijskim izvještajima! Dinamo može biti poslovni uzor većini hrvatskih tvrtki, zbog umješne poslovne politike klub u aktivi ima oko 60 mil. eura koje u ratama redovito sjedaju na račun. Kroz razne proračunske stavke Dinamo od države svake godine dobiva oko dvadesetak milijuna kuna, a na ime raznih poreza i doprinosa državi svake godine uplati barem desetak milijuna kuna više nego što od iste dobiva. Mamićevi ugovori s nekim igračima nisu oličenje moralnih poslovnih odnosa, ali nemaju nikakve veze s poslovanjem kluba.
Društvene promjene
Naravno da Mamićev utjecaj u nogometu počiva na liderskoj poziciji Dinama koji je ustrojen prema svim pozitivnim zakonima. Da bi se riješio Mamićeva utjecaja, Jovanović bi morao mijenjati zakone. Budući da su hrvatski zakoni usklađeni sa zakonima EU-a, ispada da je Jovanovićev obračun s Mamićem goteskna montipajtonovska predstava Ministarstva smiješnog hoda po nogometnoj močvari.
Zašto je Dinamo uspješan klub koji posluje po zakonu, a Mamić nepoželjna osoba izložena društvenom progonu? Zato što je država stvorila uvjete društvenog uspona samodopadnih moćnika u HNS-u, koji svojim ponašanjem nipodištavaju civilizirane tekovine. Ista država političkim prijetnjama sada pokušava pokrenuti promjene ponašanja u nogometu prije nego što je provela korijenite promjene u društvu. Sve promjene koje u demokratskim društvima počinju providnim političkim pritiscima završavaju na isti način. Promjenom vlasti! Ne u nogometu, nego u državi!
