Tanka je nit između pukovnika i pokojnika, između pobjednika i poraženog. To je najbolje na svoj koži osjetio trener Hajduka Damir Burić.
Prije Jadranskog derbija Hajduka i Rijeke, bijeli s Poljuda bili su vodeća momčad na tablici nakon punih 1320 dana, bijeli s Kantride nalazili se korak iza njih na drugoj poziciji sa jednim bodom zaostatka. Dinamo je imao dva boda manje od Splićana i utakmicu više.
Svi koji vole Hajduk bili su uvjereni da će njihovi ljubimci pobijedili Riječane i tako se još više udaljiti od svojih pratitelja. Dogodilo se ono što nitko nije očekivao, Rijeka je "potopila" Hajdukovce na njihovom travnjaku i preuzela čelnu poziciji.
Prije susreta predsjednik kluba Marin Brbić uručio je klupsko prizanje reprezentativnom čuvaru mreže Lovru Kaliniću, koji do sraza sa Lokomotivom 776 minuta nije primio pogodak i tako oborio klupski rekord. Kalinić je u srazu sa momčadi Matjaža Keka izravni kriva za dva od tri primljena gola, možda čak dio krivice snosi i za prvi gol koji je postigao Bezjak. Tako se od slavljenika pretvorio u tragičara.
Nije Kalinić jedini krivac za poraz, cijela momčad na čelu sa trenerom Burićem snosi krivicu za neuspjeh u Jadranskom derbiju. Taj neuspjeh samo je razotkrio slabosti Splićana i skromno trenersko znanje Damira Burića.
U subotnjem porazu u Gradskom vrtu od Osijeka, samo zahvaljujući Kalinićevim obranama Hajduk je izbjegao katastrofu. Utakmica je u potpunosti potvrdila da su dosadašnji rezultati momčadi plod slabe kvalitete lige, odnosno da bijeli nemaju igrački potencijal koji može nešto ozbiljnije uraditi u ovom prvenstvu. Nakon susreta Burić nije krio svoje razočarenje, između ostalog kazao je:
- Sramota, ovo je dno dna, ovako se ne smije igrati!
Burić je prozvao igrače za aroganciju i bahatost, nije niti svjestan da je vjerojatno izvršio nogometno samoubojstvo. Otvorio je širom izlazna vrata Poljuda, prvi naredni neuspjeh najvjerojatnije će ga svrstati u rubriku bivši...
Kada pobjeđuju igrači su sveci, kada izgube uvijek im je netko drugi krivac. A kada ih trener javno prozove, tek tada traže žrtvu. Burić se taknuo u igrački osinjak.
Pokojni Ante Biće Mladinić, veliki trener koji je ugradio temelje u radu omladinske škole iz koje su izašli mnogi veliki igrači Hajduka, kada se vodila rasprava o igračima i njegovom karakteru uvijek je ponavljao istu rečenicu:
- Igrači su kvarljiva roba. Treba ih stalno držati na lancu, jer ako ih pustiš sa lanca odmah će se okrenuti protiv tebe.
Burić se previše približio igračima, previše je vjerovao u njih, oni su ga iznevjerili i sada čelnici trebaju nešto mijenjati. Ne mogu promijeniti igrače, mogu jedino promijeniti trenera.
Tanka je nit od pukovnika do pokojnika, Burić u ovom trenutku puno bliže "pokojniku".
