Dan prije polaska momčadi na gostovanje kod Maccabija u Tel Aviv u novinarskom salonu pred sedmom silom na Poljudu pojavio se sportski direktor Hajduka Mario Branco, koji je prvo odgovorio na pitanje koliko je zadovoljan dosadašnjim radom u prijelaznom roku tijekom kojega bi Milić i Maganjić trebali otići u Fiorentinu?
- Presretan sam s ova dva i pol mjeseca dosad. Vrlo brzo sam se uklopio u ovaj klub, grad, atmosferu pa i pritisak koji ovaj posao sa sobom nosi. Radimo ono što je moguće, oprezno, odgovorno. Kada smo došli zatekli smo mnogo igrača pod ugovorima. Moramo to respektirati, a moramo i činiti sve da momčad ostane što bolja. Polako radimo da pomognemo momčadi, da je dignemo. Ne dovodimo igrače samo da bismo ih doveli već da zadovoljimo određene kriterije. Što se tiče Milića i Maganjića, samo možemo pričati o nečemu što je finalizirano, ali mogu reći da postoje razgovori oko transfera oba igrača. Ni jedan igrač ovog ljeta nije došao bez mog odobrenja i odobrenja trenera. Prije svega smo htjeli dovesti hrvatske igrače, to nam je interes, pravilo. Pa smo doveli Kožulja, Ćosića, Ercega. Uvijek će prvi izbor biti hrvatski igrači. Ali za neke hrvatske igrače nismo imali dovoljna financijska sredstva. Jedino smo odštetu isplatili za Kožulja, svi ostali igrači koji su stigli potpisali su ugovore na osnovu učinka. Ako budu zadovoljili produžit će im se ugovori, ako ne bit će raskinuti. Ti igrači više neće biti na teret Hajduku. Glavni kriterij je kvaliteta, a kvaliteta nema nacionalnost ni dob, ni boju kože, vjeru... Saida i Savvasa sam znao od prije, kao i ljudi iz kluba, kaže Branco.
Kako ocjenjujete učinak igrača koje ste doveli?
- Ne možemo ocijeniti igrače nakon devet utakmica, treba za zaključke pričekati zimsku pauzu, ali trenutno sam zadovoljan.
Trener Pušnik govori da mu treba pet-šest igrača do kraja prijelaznog roka?
- Pušnik je odličan profesionalac i trener, zahtjevan i kompetitivan. I on i ja želimo bolju momčad. Svi mi to želimo, ali moramo razumijeti okruženje u kojem se nalazimo, ugovore s igračima koje imamo. Svima nam je cilj unaprijediti momčad. Shvaćam da nam trebaju igrači, da nam treba balans, ali imamo 30 igrača pod ugovorima. Ne možemo ih samo otpustiti, to će koštati klub. Ali do kraja prijelaznog roka moguće je da ćemo napraviti još neke izmjene, ali sigurno nećemo dovesti još pet-šest igrača. Pušnik je vrlo hrabar radeći u ovom uvjetima, bori se svaki dan s igračima koje klub ima i da iz njih izvuče maksimum. Ovo su igrači Hajduka, dok god nose dres Hajduka imat će našu stopostotnu potporu.
Ima li pritisaka na vas sa strane, na to se svojevremeno žalio trener Pušnik?
- Pritisak je raditi u velikom klubu. Nema pritisaka sa strane, odlučujućem vlastitom glavom. Iznad mene su predsjednik, NO, ali glavne sportske odluke donosim ja. Pritisak je normalan u radu u nogometu. Ima pritisaka igrača koji žele doći u klub, menadžera koji žele dovesti igrače, roditelja koji imaju velika očekivanja, kao što je uobičajeno u svakom klubu, ali dok sam je sportski direktor donosit ću odluke. A predsjednik i NO će odlučiti koliko je to dobro.
Što očekujete od omladinske škole?
- Povijesno je mnogo velikih igrača izašlo iz omladinskog pogona Hajduka. Na novom smo putu. Trenutno je pogon u restrukturiranju, ustrojili smo vodstvo pogona. Posljednjih nekoliko godina imali smo problema sa selekcijom igrača. Moramo bolje kontrolirati ovo područje, najbolji talenti iz Dalmacije moraju igrati u Hajduku, posebno iz okolice Splita. Međutim, moramo unaprijediti i infrastrukturu, ona trenutno nije dovoljno dobra da bismo razvijali mlade igrače. Za prve rezultate treba čekati dvije-tri godine, nema uspjeha preko noći. A stalno su neke promjene. Treba nam vremena i podrške, ljudi moraju vjerovati u to. Nije to pitanje povjerenja Brancu, Pušniku ili Kosu, nego povjerenja u jedan put. Moramo izabrati jedan put i pričekati dvije-tri godine.
Mora li za to Hajduk ući u Europsku ligu i ako se ne uđe, je li to za vas neuspjeh?
- To nema veze s akademijom. Jedino što ih povezuje je to što nam Europa može donijeti novac da bismo razvili prijeko potrebnu klupsku infrastrukturu. Ulazak u skupinu je uspjeh, ali Maccabi Tel Aviv je momčad iz Lige prvaka, kao all star tim Izralela. Oni su favoriti, ali borit ćemo se. Neki će smatrati da je ispadanje neuspjeh, ali ne sjećam se da se zadnjih godina Hajduk plasirao u skupinu Europske lige. Napravili smo ono što smo očekivali, već smo osvojili više bodova u prvenstvu nego lani u isto vrijeme. Uspjeh bi bio plasirati se. Budite uvjereni da ćemo napraviti sve da se plasiramo u grupnu fazu.
Jeste li poduzeli neki konkretan korak vezano za infrastrukturu?
- Razvijamo s trenerima i voditeljem akademije Gojunom model igranja u akademiji, i profile igrača, fizički, taktički, psihološki. I trenere ujedno učimo da budu glavni selektori, ne samo za selekciju igrača iz okruženja. Ako već nemamo novca za vrhunski skautski odjel, moramo naučiti trenere da budu prvi selektori, skauti, da budu odgovorni za skautiranje igrača iz protivničkih momčadi. Bez novca za nove terene ne mogu reći ništa. Ne prodajem iluzije. Tu sam tek dva i pol mjeseca. Da želim ići na sigurno onda bih se fokusirao samo na prvu momčad jer znam da javnost to najviše zanima. Mi moramo istovremeno razvijati omladinski pogon i prvu momčad zbog rezultata, moramo balansirati. Moj cilj je unaprijediti klub na svim razinama. Nije rezultat jedini cilj.
Je li financijska situacija bolja ili lošija od one koju ste očekivali prije dolaska u Hajduk?
- Bio sam svjestan situacije kada sam dolazio. Stvari se popravljaju, predsjednik i NO pokušavaju stvoriti što bolje uvjete za rad. Vjerujem im, nastavit ćemo raditi u ovim uvjetima. Ne žalimo se ni ne stvaramo alibije, iz onoga što imamo pokušavamo napraviti najbolje.
Kakva su vam razmišljanja o hrvatskoj ligi?
- Liga ima kvalitetu kao i igrači. Mora se liga organizacijski poboljšati. Moramo misliti o sebi, moramo napredovati, a onda ćemo se moći nositi s ostalim momčadima. Moramo dobro raditi, unaprijediti ono što imamo, ne trebamo se uspoređivati s drugima. Ne mogu razumijeti da momčadi poput Hajduka koje igraju Europu igraju devet utakmica u 30 dana. Ne možemo u četvrtak navečer igrati u Iasiju pa onda gostovati u nedjelju (nap.a. u Vinkovcima). Ljudi koji vode ligu moraju voditi brigu o tome. Te utakmice bi trebalo pomicati na ponedjeljak ili odgađati. Ne možemo sad igrati u četvrtak navečer u Tel Avivu, pa onda u nedjelju s Rijekom. Manje je od 72 sata razlike između dvije utakmice, to je nelogično.
