Svi moramo stati uz Rijeku u transformaciji

Ivan Meštrović, predsjednik NK-a Osijek, na službenoj stranici kluba objavio je svoje promišljanje hrvatskog nogometa otkada je postao savjetnik predsjednika HNS-a Davora Šukera.

- Funkcija savjetnika, odnosno interpretacija iste u Hrvatskoj je takva da možda ima malo negativniji prizvuk, još od savjetnika predsjednika Tuđmana, pa do savjetnika u Dinamu, ali ne bih se na to osvrtao kroz tu prizmu. Gledam na to kao na jednu novinu, apsolutno neovisnu funkciju, na funkciju koja je izvan izvršne strukture Hrvatskog nogometnog saveza. Znači, niti sam član Izvršnog odbora, niti sam zaposlenik Saveza, to je krajnje volonterska funkcija i formalizacija jednog dubokog odnosa, koji je možda lebdio kao fluid između mene i Davora Šukera do sada. Na meni je da pokušam, možda je teško reći popraviti, ali direktno pridonijeti poboljšanju imagea koji nogomet u Hrvatskoj i njegova krovna organizacija HNS ostavlja kod ljudi. Da pokušam svojim iskustvom, kontaktima, pridonijeti općem boljitku, da pokušam maknuti fokus sa stvari koje su zamračile, uvjetno rečeno, umove svima nama, a to je personifikacija HNS-a i nogometa općenito, uz neke loše pojave. Svjestan svoje slobode, budite sigurni da će se moj glas čuti, da će se moji savjeti uvažiti, a ako se ne budu uvažavali, onda ću shvatiti da za mene u ovoj strukturi mjesta nema. Što znači savjetnik i u kojim sferama taj savjetnik može pomoći? Vjerujem da ako sam uspio za NK Osijek napraviti ovoliko mnogo, a objektivno uspio sam privući enorman strani kapital, osigurati nesmetano funkcioniranje Kluba, vraćanje svih dugova, započeti kapitalna ulaganja u infrastrukturu.. U konačnici, uspio sam Klub od brisanja s nogometne karte u RH staviti na europsku nogometnu kartu. Ne sam, dakako, prvenstveno uz pomoć i podršku svoga partnera Meszarosa kao i radom svih koji u NK Osijeku zarađuju svoj kruh. Najviše mogu pomoći i kvalitetnijem pozicioniranju Saveza u društvenoj strukturi te opipljivim infrastrukturnim, marketinškim te financijskim pomacima, kaže Meštrović o svojoj novoj funkciji.

O izborima u HNS-u:

- To je statutarna ostavština nekog starog HNS-a koju nije izmislio ni Davor Šuker, niti sam je izmislio ja. Po meni određene nelogičnosti postoje. Uloga prvoligaških klubova, kao generatora najveće nogometne potrošnje, bi trebala biti izraženija. Smatram da bi u taj izbor bi trebalo uključiti ne samo ljude iz nogometa, nego i ljude iz širih društvenih sfera. Nogomet ne prate te ne financiraju samo nogometaši, nogomet prati cijelo društvo. Samo postojanje toliko izražene frustracije načinom izbora daje nam za obvezu isti duboko preispitati. Međutim, u konačnici, iskreno mislim da niti u nekom drugom sustavu izbora pobjeda aktualnog predsjednika ne bi bila upitna.

O promjenama u HNS-u:

- Moje je mišljenje da se sve stvari u Hrvatskoj, kao i u svim tranzicijskim zemljama, ne mogu tako rješavati, prošlo je vrijeme revolucionarnih prevrata. Evolucijom, zalaganjem za svoje interese, ali legitimnim, kroz tijela koja to dopuštaju. Živimo u demokratskom društvu, koliko god netko mislio da je nedemokratsko, pa ako vam se ne sviđa način izbora, hajdemo ga mijenjati, ali demokratskim metodama. Ja sam za mnoge promjene ali ih neću zazivati s ulice. Zazivat ću ih u javnom prostoru i zazivat ću ih direktno među sudionicima koji te promjene mogu i donijeti. A to su izvršna tijela Saveza, ako sada pričamo o njemu. Meni je osobno bilo nezanimljivo slušati sintagmu “optužujem Vas” pokojnog Siniše Glavaševića u kontekstu sporta. On ju je izmislio i izgovorio u puno dramatičnijem trenutku gdje je zadah smrti bio u zraku. I njemu je takva verbalna grubost, u kontekstu vremena, ne samo oproštena već i priznata. Ali ovo nije pad Vukovara i tragedija u kojoj tisuće ljudi gubi ili će izgubiti život. Ovo je bila zloupotreba te dvije riječi i to krajnje neprimjerena. “Optužujem vas” nas skupštinare očigledno, budući da se gospodin Marasović nama obraćao, osim što je neprimjerena - ona je i odraz svojevrsne nemoći. Tu mi je nastupio moment u kojem sam shvatio da su možda ti mladi ljudi zaslijepljeni nagomilanim, opravdanim ili neopravdanim, frustracijama, došli do točke gdje je kurs borbe za svoja prava i interese izgubljen.

O Opatijskoj inicijativi i Damiru Miškoviću:

- Damir Mišković je moj prijatelj te je, kao što sam rekao, rijetka pojava u hrvatskom nogometu i osoba s kojom se treba pažljivo postupati u interesu hrvatskog nogometa. Pogotovo sada u kontekstu ovih događaja oko HNK Rijeka. Znači, ovisi isključivo o dobroj volji Damira Miškovića hoće li Rijeka nastaviti putem kojim je krenula ili će, ne daj Bože, otići putem kojim je NK Osijek išao dok se ja i moj partner Meszaros nismo pojavili.  Mišković ovoga trenutka sam, bez partnera “mecene", na sebe preuzima budućnost Rijeke. Sve osim da mu zaplješćemo i hrabrimo ga u ovom trenutku je maliciozno. Opatijska inicijativa je nešto što je načelno hvalevrijedno. No istodobno Opatijska inicijativa je nešto što mi ostavlja mnoge nedoumice. Prvo u kontekstu pravne usklađenosti s pozitivnim pravnim propisima RH i općoj provodivosti određenih točaka iste. Drugo, Opatijska inicijativa nam je u načelu pokret koji za sada ide paralelno ili neovisno o HNS-a, a kojega vodi potpredsjednik Saveza. Po meni ona treba biti zamašnjak događaja, pod vodstvom Miškovića koji je pokrenuo, koji će rezultirati time da Hrvatski nogometni savez mora prihvatiti činjenicu da postoji interes prvoligaša za samoodrživosti. I u kontekstu toga preuzeti na sebe ulogu rješavanju toga pri zakonodavnoj, ali i izvršnoj vlasti u Republici Hrvatskoj. Iskreno, bez uloge države, ne u nogomet kao samo sport, nego u nogomet kao društvenu sferu, u nogomet kao pokretač u izgradnji infrastrukture, niti jedna europska zemlja nije ostvarila opipljiv pomak. Ne vidim način kako bi se to moglo u Hrvatskoj bez direktnog upliva države u rješavanje problema kojih je na tragu Opatijska inicijativa. Trenutno ne vjerujem da je razrađena na onoj razini u kojoj bi trebala biti da bi bila uspješna. No, i moji predstavnici, financijaši iz NK Osijeka, aktivno sudjeluju u daljnjoj razradi i rado će se odazivati i dalje. Ona je logičan slijed puta kojim ide prvenstveno HNK Rijeka, puta samoodrživosti, a mi ostali smo ili daleko od toga ili u takvoj komfornoj zoni da mislimo kako još ima vremena za promišljanje i djelovanje u tom smjeru. Rijeka je nešto što je na neki način odredilo smjer i NK Osijeku i meni osobno. Svi mi moramo stati uz Rijeku, pogotovo sada u trenutku Rijekine transformacije, isključivog prelaska u ruke gospodina Miškovića. Uvjetno rečeno, mi imamo situaciju gdje su hrvatski klubovi taoci jednog čovjeka i njegove dobre volje. Svi mi moramo ohrabrivati i jednog Miškovića i sutra mene, Meszarosa, da nastavimo ići putem kojim idemo. Time emitiramo poruku i ostalim budućim potencijalnim “spasiteljima” ostalih neprivatiziranih hrvatskih klubova. Tako da apsolutno podupirem Rijeku u svemu što je napravila. Njihov način u odnosu na ono što mi radimo u NK Osijeku je malo krući, mi smo puno ležerniji, njihov sportski model je više orijentiran na dovođenje gotovih igrača, mi smo više orijentirani na našu Školu i to ćemo i forsirati, ali to ne umanjuje njihove uspjehe. Znate, da je nama ponoviti rezultatski uspjeh Rijeke, ali pod našim uvjetima rada, potpisao bih odmah!
 
 O kupovini taljanskog trećeligaša Santarcangela:

- Nisam ja ad hoc kupio Santarcangelo, klub u trećoj talijanskoj ligi, s tim da neke stvari treba malo objasniti, po pitanju talijanskog nogometa i odgovora na pitanje zašto baš Italija. Snimio sam i napravio dubinsku analizu poslovanja otprilike deset talijanskih klubova, B i C ligaša. Intenzitet nogometne osvještenosti u Talijana je znatno veći nego u Hrvatskoj. Znači da ne postoji kafić, javni prostor gdje se u nekom trenutku ne prikazuje neka od utakmica. Ne postoji tema u socijalnom životu bitnija od nogometa i jedan južnoamerički nogometni duh od svih europskih zemalja meni se čini da je najuvreženiji i da se najbolje nastanio baš u Italiji. Stanje u talijanskom nogometu je kompleksno, stanje u kontekstu financijskih neusklađenosti je malo i kaotično u ovim nižim ligama, ali Savez kao takav drži klubove na životu. Evo, recimo, svaki klub u tamošnjoj drugoj ligi od Saveza dobiva minimum šest milijuna eura na ime TV prava i marketinških ugovora! Treća liga, jedan uvjetno rečeno mali Santarcangelo, ove će godine od Saveza dobiti 700.000 eura. Većini tih klubova to osigurava nesmetano funkcioniranje takozvanog hladnog pogona. A zašto Santarcangelo? Prvo, tražio sam klubove u regijama koje su „gladne“ nogometa, a nemaju prvoligaša, niti drugoligaša. Drugo, tražio sam klub koji je financijski čist i stabilan, što je rijetkost u Italiji. I treće – tražio sam regiju koja je kulturološki toliko bogata na način da će i meni pružiti zadovoljstvo boravka u istoj, na način da je geografski bliže centralnoj Europi kojoj trenutno gravitiram. I onda sam u pokrajini Emilii Romagni, koja je kolijevka talijanske kuhinje i velike većine gastro onoga što znamo da dolazi iz Italije, došao do Riminija. To je grad koji već dugo nema ni B ligaša, danas Rimini ima klub u amaterskoj ligi. Santarcangelo je predgrađe Riminija, udaljen nekih desetak kilometara, koji već 12 godina ima stabilnog C ligaša, a to je u Italiji profesionalni stupanj natjecanja. Činjenica je da su me ljudi tamo dobro dočekali, da rezultati NK Osijeka i moja uloga u njima govore dovoljno za sebe. To su vam budžeti znatno manji od našega u Osijeku, ali su ambicije u rangu Osijekovih, mogu vam slobodno reći. Dobar je to izlog i za hrvatske nogometaše i našu djecu, da imamo još jednu ekspozituru gdje ćemo ih moći predstaviti svijetu i Europi. Talijansko tržište u kontekstu transfera je najživlje u Europi, nema utakmice ni u trećoj ligi na kojoj nema skauta koji promatraju igrače i ja vjerujem da ćemo već od ove zime neke od naših igrača poslati na privremeni rad u Italiju. Dogovorio sam fuzioniranje s nogometnim klubom Rimini gdje ćemo cijelu regiju staviti pod jedan klub. Napad na Seriju B slijedi možda već ove sezone jer smo trenutno, mislim, šest ili sedam bodova udaljeni od play-offa, ali vjerojatnije od iduće sezone. Serie B je već ozbiljna liga, gledana i uživo i na TV-u, deseci su tisuća navijača na nekim utakmicama, veliki marketinški ugovori, a klubovi imaju proračune po 20-25 milijuna eura! Slijedom toga i razvoja samoga NK Osijeka, vjerujem da je jako dobra stvar, uvjetno rečeno, imati ambasadu talenata gdje nikoga ne moramo zvati i vući za rukav da bi naši igrači bili viđeni u jakoj europskoj ligi. Mi ćemo konkretno koristiti Santarcangelo, Rimini kao destinaciju, kao mjesto za prikazivanje našeg talenta i kao mjesto gdje će naši proizvodi s Kampa Pampas imati odskočnu dasku za Europu u samoj Europi.