Rijeka je doživjela peti poraz u sezoni u samo 14 kola, Dinamo je u derbiju pobijedio rezultatom 3:1.
Sa riječkog stanovišta na prikazani nogomet ne treba trošiti vrijeme.
Pojednostavljeno, bez petorice standardnih igrača (Mišić, Gavranović, Elez, Gavranović, Heber) riječka momčad nije imala ni dovoljno moći, ni individualne kvalitete da bi mogla igrati ravnopravno protiv plejade mladih (Benković, Moro, Sosa, Olmo...) igrača na kojima Dinamo gradi budućnost.
Na čemu Rijeka gradi budućnost ako momčad onako izgleda?
Stjecajem okolnosti u početnoj postavi igrala su petorica novih igrača (Mavrias, Punčec, Pavičić, Acosty, Puljić). Osim Acostyja ni jedan nije naslutio razinu potrebnu da se Rijeka zadrži na vrhu hrvatskog nogometa.
Treba naglasiti da će Rijeka u četvrtak u utakmici protiv Austrije izgledati sasvim drugačije ako budu igrali svi standardni igrači. Moguće je očekivati još jednu dobru utakmicu koja opet može zamagliti pogled na problem koji postaje kroničan.
Utakmica protiv Dinama znakovito je upozorenje, konstatacija da kompozicija momčadi Rijeke s petoricom novih igrača ni na što nije sličila ima teže posljedice od poraza.
Nakon trećine prvenstva renovirana momčad trebala je izgledati sasvim drugačije, u 14. kolu ove sezone struka je doživjela najteži poraz u mandatu Matjaža Keka!
Posljedice mogu biti još teže ako se Kek nastavi zavaravati pozitivnim reakcijama igrača na treninzima i tezom da novi igrači nisu dovoljno kvalitetni da bi odnose u momčadi podignuli na višu razinu.
Budući da je Rijeka ove sezone zadržala okosnicu momčadi koja je osvojila titulu prvaka, medijski spinovi o rasprodaji momčadi nisu utemeljeni na činjenicama.
Damir Mišković i dalje vodi isti klub, Matjaž Kek i dalje je najbolji trener u HNL-u, klupska logistika postala je iskusnija za trofejnu sezonu, a trofejna momčad ostala je samo bez trojice igrača važnih igrača. Usput, ni jedan od njih (Andrijašević/Gent, Ristovski/Sporting, Bezjak/Darmstadt) ne igra u svojem klubu.
Postavlja se pitanje zašto je praktično ista momčad aktualnog prvaka države doživjela čak pet poraza u HNL-u i ostala bez titule prvaka nakon 14 kola?
Razlog je lako prepoznatljiv kada se analizira pojedinačna forma igrača (Vešović, Gorgon, Župarić, Elez...), koji su bili nositelji igre hrvatskog prvaka.
Svi redom igraju daleko ispod optimalnih mogućnosti što ne može biti slučajno.
Kada se tome doda asocijalno ponašanje očigledno nezadovoljnih pojedinaca (Gavranović, Vešović...) ne čude reakcije iz svlačionice nakon poraza od Dinama:
- Nije na treneru stvar, mi preuzimao punu ogovornost. Želimo stati ispred svih, trenera i ljudi u klubu. Mi smo krivi! Rijeka nije dobro, valjda to sad i Mišković vidi! Keku netko treba pomoći, i to hitno. (Bradarić)
- Previše se ovo ponavlja, moramo sami sa sobom riješiti probleme jer mi sami sebe pobjeđujemo! Dok ne riješimo te probleme među sobom, nećemo ništa postići. Treba pokazati malo više muda i ne dati nikome da nas za**bava, bilo protivniku, sucu ili nekom trećem! Trebali smo se više naljutiti. (Sluga)
Kada igrači počnu sami rješavati probleme struke, stanje postaje alarmantno!
Kek očigledno ne može sam rješiti problem budući da su treneri glavni protagonisti sociološkog fenomena potrošenih odnosa u momčadi.
Narušeni odnosi u momčadi ishodišta su opasne zaraze u svakom klubu, pa prema nepisanom pravilu čelnici klubova prije mijenjaju trenere nego igrače.
Takvima pravilima podliježu svi treneri na svijetu, izuzetak nisu ni najpoznatija trofejna imena u najjačim ligama na svijetu.
Takva je sudbina ove sezone zadesila Carla Ancelottija (Bayern), pretprošle sezone Josea Mourinha (Chelsea), prije dvije sezone Claudija Ranierija (Leicester), a prošle sezone isto bi se dogodilo Luisu Enriqeu da trener Barcelone nije sam odlučio otići...
Svi su otišli kada se poremetila ravnoteža u momčadima koje su osvojile titule prvaka.
Matjaž Kek neće otići iako je nakon poraza od Osijeka stavio mandat na raspolaganje zbog najlošijeg ulaska u jednu sezonu HNL-a otkada je postao trener Rijeke.
Damiru Miškoviću ne pada na pamet mijenjati jedinog trenera u povijesti HNL-a, koji je osvojio dvostruku krunu, a da nije sjedio na klupi Dinama ili Hajduka.
Nakon četiri sezone uspona Mišković prvi put vodi klub kroz krizno razdoblje koje će završiti mnogim promjenama, počevši od promjene vlasničke strukture preko promjena u stručnom stožeru i momčadi do promjene klupske politike na svim razinama.
Mišković budućnost Rijeke gradi na uspješnoj suradnji s Kekom, predsjednik će prije promijeniti sve drugo u klubu nego trenera!
