Matjaž Kek produljio je ugovor s Rijekom na jasno određeno vrijeme kao i svi treneri na svijetu.
Dobro kaže Kek da se potpisivanje njegova ugovora pretvorilo u medijski cirkus, nikakav potpis na ugovoru ne može na klupi održati neuspješnog trenera.
Trener koji je riječkom nogometu donio povijesnu titulu državnog prvaka neće dugo živjeti od slave, trenutno najčvršće uporište riječkog kluba na klupi Rijeke sjedi zbog pozitivnih rezultata.
Povrh toga, Kek četiri godine radi u zagađenom hrvatskom okruženju u kojemu je podobnost postala izvrsnost.
Da kojim slučajem izgubi zaredom samo dvije utakmice u pripremnom razdoblju, u percepciji barem polovice javnoga mnijenja Kek više ne bi imao pojma o trenerskom poslu. Ne bira Kek bez razloga slovenske momčadi u pripremnim razdobljima...
Kada je pretprošle sezone izgubio u polufinalu Kupa od Slavena Belupa, Kekova pozicija u riječkom klubu bila je izgubljenija više nego što mnogi misle. Na kraju iste sezone prvi put je doživio zvižduke s tribina tijekom utakmice protiv Dinama...
A onda je prošle sezone Kek pronašao svoje mjesto u povijesti hrvatskog nogometa: osvojio je na klupi Rijeke prvenstvo i Kup, u Europskoj ligi ispao je bez poraza od objektivno bolje i dvaput skuplje momčadi (Basaksehir).
Kekova karijera dobar je primjer da trenerske sudbine često više ovise o okolnostima nego o neospornoj stručnosti. Ništa Kek presudno nije promijenio u promišljanju nogometa od 2013. godine, kada je postao trener Rijeke nakon Elvisa Scorije.
Promijenile su se okolnosti na koje Kek često nije mogao presudno utjecati.
Uostalom, da se Marijan Prašnikar u veljači 2013. godine nije opravljao od operacije kuka, tko zna gdje bi radio danas najuspješniji trener u povijesti Rijeke.
