Rijeka i Dinamo u derbi 27. kola ulaze u drugačijim tonusima nego na početku proljetnog dijela sezone.
U međuvremenu momčad Dinama osjetno se fizički dignula, sat vremena utakmice protiv Osijeka odigrali su igrači Dinama u najjačem ritmu ove sezone ako se uvaži kvaliteta protivnika.
Rijeka je nakon dvije zatajne utakmice protiv Hajduka i S. Belupa bez puno truda pobijedila Cibaliju.
U utakmici protiv vinkovačkog drugoligaša spletom okolnosti presudila je velika razlika u pojedinačnoj (ne)kvaliteti.
Utakmica nije mogla odgovoriti na pitanje koliko je trener Matjaž Kek tijekom stanke uspio vratiti tonus zbog kojega je riječka momčadi postala najbolja u državi.
Kao što bi treneri kolokvijalno rekli, utakmica protiv Cibalije nije izazvala pravi podražaj.
Tonuse momčadi određuju dva mjerodavna elementa: fizička sprema i pojedinačna forma.
Što se fizike tiče, Rijeka je u prednosti jer Dinamo mora igrati na pobjedu, što zahtjeva veću energetsku potrošnju momčadi, koja je do sada fizički redovito padala u završnicama utakmica.
Rijeka nema potrebe juriti rezultat od prve minute, vrijeme je Kekov saveznik. A Kek se jako dobro snalazi u vremenu i prostoru...
Što se forme igrača tiče, u napadu obiju momčadi nema puno nepoznanica.
Rijeku u zadnjim utakmicama vuče Franko Andrijašević, u ovom trenutku najbolji igrač HNL-a.
Ne pridonosi Andrijašević samo pogocima budući da se nalazi u prvom ili drugom dodavanju većine konkretnih akcija u zadnjim utakmicama.
U utakmici protiv Dinama, Andrijaševiću će sigurno trebati pomoć suigrača.
Forma ostalih napadača Rijeke (Gavranović, Gorgon, Bezjak...) u zadnjim utakmicama toliko oscilira da se ništa ne može predvidjeti.
Jedino se može predvidjeti da će Rijeka drugačije igrati u napadu ako Vešović bude igrao na lijevom boku umjesto Zute.
Dinamova napadačka igra u ovom trenutku više ovisi o Soudaniju ili Hodžiću nego o Sammiru ili Ćoriću, što donekle olakšava taktičku pripremu.
Teoretski je dovoljno samo odvojiti napadače od ostatka momčadi što u praksi nije baš tako lako.
Pojedinačna forma braniča veća je nepoznanica od forme napadača budući da su obje obrane još uvijek u procesu formiranja.
Konkretno, riječka je obrana prvi put u Vinkovcima igrala sa Župarićem i Elezom, Lešković i Schieldenfeld odigrali su zajedno tek nekoliko utakmica...
Kada se usporede fizička sprema i forma igrača ispada da bi prije mjesec dana Rijeka bila u većoj prednosti nego danas.
Nema sumnje da Dinamo na Rujevicu dolazi u boljem stanju nego prije mjesec dana, ali tonuse momčadi ponekad određuju elementi, koji nisu mjerodavni poput forme ili spreme.
Budući da pobjeda praktično jamči proslavu prve titule prvaka u povijesti, prednost Rijeke u pozitivnom ozračju nikada nije bila veća uoči jedne domaće utakmice protiv Dinama.
