Rijeka je ostvarila najveći uspjeh u ranijoj klupskoj povijesti plasmanom u play-off Lige prvaka.
Otkada je UEFA 2009. godine reformirala elitističko natjecanje po mjeri siromašne većine europskih klubova, Rijeka je prvi put stigla nadomak plasmana u skupine Lige prvaka.
Plasman u play-off ostvaren je nakon dva neodlučena rezultata u 3. pretkolu protiv bogatog RB Salzburga, presudio je pogodak Rijeke u gostima (1:1, 0:0).
Doduše, Austrijanci ističu da je presudio prvi pomoćni sudac Mustafa Eyisoy, koji je u 53. minuti utakmice na Rujevici poništio pogodak gostiju zbog nepostojećeg zaleđa.
Ispada da bi turskom sucu na ulazu u stadion trebalo postaviti veliku fotografiju poput Volpijeve budući da je klubu donio 6,4 mil. eura zarade, ali nije to baš bilo tako jednostrano.
Suđenje ni u jednom trenutku nije bilo naklonjeno Rijeci. Jednostavno, pomoćni sudac je pogriješio na štetu Salzburga zbog čega se igralo čak sedam minuta duže.
Što se kvalitete nogometa tiče, Matjaž Kek bio je objektivan kao i obično. Trener Rijeke konstatirao je da je Salzburg većim dijelom utakmice na Rujevici ostavio bolji dojam.
Nakon uzvratne utakmice Kek je ponovo posegnuo za tezom da ključni igrači nisu fizički mogli izdržati ritam utakmice na ovakvoj razini.
Isto kao nakon prve utakmice trener Rijeke ponudio je vrlo dvojbeno tumačenje slabosti u igri dijela momčadi, koji se nalazi u bazi svih njegovih uspjeha.
Da igrači Rijeke nisu imali snage, ne bi momčad Salzburga zadnjih dvadesetak minuta utakmice na Rujevici samo jednom uspjela doći u zonu udarca (Samassekou 78), a kamo da bi Rijeka najbolju šansu na utakmici onako tečno stvorila u 83. minuti (Gorgon).
Naravno da energetska potrošnja u igri visokoga presinga kao na početku utakmice na Rujevici ima svoj rok trajanja. Riječka momčad u prvih pola djelovala je moćno kao da godinama igra u skupinama Lige prvaka.
Tako moćno svih 90 minuta ne može igrati ni momčad Chelseaja, energetski najjača momčad u najjačoj ligi na svijetu.
Nije bio problem u prevelikoj potrošnji zbog početnog presinga!
U prvoj utakmici u Salzburgu isti se igrači nisu u prvom dijelu puno energetski potrošili dok su suvereno kontrolirali prostor, pa su svejedno izgledali izgubljeno na početku drugoga dijela utakmice isto kao na Rujevici!
Nakon druge utakmice ne stoji više ni dojam da je prvoj utakmici veći problem bio pristup igrača nego nastup momčadi.
Nakon dvije utakmice dojam nije bio pozitivan, jer Kek evidentno nije pronašao djelotvoran način igre protiv romba!
Momčad Salzburga igra s četiri vezna igrača u rombu (povučni Samassekou, desno ispred Yabo, lijevo ispred Berisha, istureni Minamino) i s dvojicom klasičnih napadača (Dabbur, Hwang).
Poznate su prednosti (središnjica) i nedostaci (bokovi) igre u rombu, koju većina trenera izbjegava. U HNL-u praktično svi formacijski igraju isto, takvi su europski trendovi.
U postavi Salzburga napadači su bili manji problem za riječku obranu, posebice u uzvratnoj utakmici.
Dosta problema zadavao je Minamino, povučeni napadač ili istureni vezni igrač u rombu prema potrebi.
U veznom redu Salzburga višak su stvarali polivaletni vezni igrači Berisha i posebice Yabo, koji je u pojedinim razdobljima obiju utakmica igrao kao da su ga riječki igrači zaboravili.
Nisu ga zaboravili, nego ga nisu mogli čuvati u razdobljima kada bi Salzburg u sredini terena igrao s četvoricom protiv trojice (Mišić, Bradarić, Maleš) veznih igrača.
Jasno da su gosti u tim razdobljima lakoćom stvarali višak u sredini terena, pa je Salzburg djelovao bolje i opasnije. Zbog toga je ostavio bolji dojam!
Rijeka prvi put u Kekovu mandatu u pojedinim razdobljima jedne domaće europske utakmice nije izgledala dobro organizirana u obrambenom bloku.
Igrala je Rijeka na domaćem terenu u Kekovu mandatu protiv Seville, Feyenoorda, Lyona, Stuttgarta, Basaksehira...
U utakmicama protiv većinom kvalitetnijih momčadi od Salzburga, Rijeka ni jednom nije ostavila slab dojam. Ni jedna europska momčad u središnjici nije u Rijeci igrala u klasičnom rombu kao Salzburg.
Sustavi igre dolaze najviše do izražaja kada su momčadi fizički podjednake, u utakmicama između Rijeke i Salzburga fizika sigurno nije bila presudna.
Na kraju je presudila pametnija igra u kojoj su igrači Rijeke prvi put u Kekovu mandatu prevazišli slabosti sustava igre u obrani zbog kojega nisu mogli ostaviti bolji dojam.
