Rijeka je u svibnju ove godine nakon 1151 dana pobijedila u Koprivnici rezultatom 2:0 (Andrijašević 14, Vešović 43) i uoči zadnje utakmice protiv Cibalije praktično osigurala naslov prvaka.
Trener Matjaž Kek utakmicu prezadnjeg kola prošle sezone počeo je u sljedećem sastavu: Prskalo, Ristovski, Župarić, Elez, Žuta, Mišić, Bradarić, Andrijašević, Vešović, Bezjak, Gavranović.
Pet mjeseci kasnije, uoči utakmice 10. kola u Koprivnici trener Rijeke ostao je bez otišlih Andrijaševića, Ristovskog i Bezjaka. Umjesto njih igrali su Heber, Kvržić i Maleš!
S obzirom da su samo Heber i Kvržić u Koprivnici bili dodatna vrijednost okosnici momčadi aktualnog prvaka, sa stanovišta Slaven Belupa razumljiva je radost trenera Željka Kopića.
Skakao je trener domaćina od veselja nakon utakmice protiv aktualnog prvaka! Što bi tek bilo da je mogao igrati s dvojicom najboljih napadača (Heber, Ivanovski) iz prošle sezone.
Slaven Belupo zasluženo je osvojio bod, prema prikazanoj igri i broju stvorenih šansi bila bi sportska nepravda da je Acosty u 93. pogodio mrežu.
Trenera Matjaža Keka više od jalove igre u napadu treba brinuti da je najbolji igrač Rijeke bio vratar Andrej Prskalo.
Slaven Belupo stvorio je četiri izgledne prilike protokom lopte (Boudla 38, Purić 50, Kendeš 76, 80) na postavljenu riječku obranu kojoj je veteran Pero Pejić (34) stvorio više problema nego svi napadači RB Salzburga, Olympiakosa i AEK-a zajedno.
Nešto tu nedostaje, kao što je rekao Kek nakon utakmice protiv AEK-a.
Utakmicu u Koprivnici pogrešno bi bilo izdvojiti iz konteksta neophodnih promjena u najboljoj momčadi u HNL-u prošle sezone.
Do ove sezone Kek je svakoga ljeta mijenjao momčad novim igračima tako da je natjecateljske tenzije održavao kriterijima uvjetovanim kvalitetom i karakterom novih igrača.
Ove sezone Kek prvi put mijenja momčad prema kriteriju uvjetovanim refleksnom reakcijom igrača nakon velikog uspjeha. Rijeka prvi put u povijesti brani titulu prvaka.
Početak sezone pokazuje da je i najvećim klubovima na svijetu poput Real Madrida ili Chelsea teže braniti nego osvojiti titulu prvaka, jedino velika razlika u kvaliteti (Juventus, Bayern...) jamči kontinuitet uspjeha u nacionalnim prvenstvima.
U utakmicama HNL-a momčadi Rijeke ove sezone sigurno ne nedostaje kvaliteta ili karakter nego nešto drugo po čemu je Kek postao priznati stručnjak.
Čim nesvjesno padnu natjecateljske tenzije, svakoj momčadi nedostaje mentalne stabilnosti! Otud dva poraza (Osijek, Dinamo) i jedan neodlučen rezultat (S. Belupo) u prvih deset kola.
Najbolji igrači u ovakvom mentalnom stanju toliko osciliraju u nastupima da Rijeka teško može obraniti titulu prvaka dok se u momčadi ne uspostavi novi prirodni poredak.
Problem je što se promjene kroz selekciju novih igrača odvijaju presporo, pa Rijeka na početku sezone zaostaje četiri boda za Dinamom, koji igra slabije nego prošle sezone.
Kek okosnicu momčadi prvaka ne može mijenjati silom, a klupski kriteriji postali su (pre)visoki.
Toliko (pre)visoki da je do kraja prijelaznog roka došao samo jedan igrač (Heber) dovoljno kvalitetan da bi se prirodno nametnuo momčadi.
Novi poredak u momčadi Kek može uspostaviti samo kvalitetnim pojačanjima kao tijekom prošle sezone (Andrijašević, Gorgon, Župarić).
Na kraju prijelaznog roka Rijeka je dovela petoricu novih igrača (Acosty, Puljić, Mavrias, Davidson, Pavičić), od njihove kvalitete ovisi kako će se momčad ponašati u nastavku sezone.
Sve dobro u Koprivnici dogodilo se u zadnjih desetak minuta, kada su Acosty i Pavičić promijenili ponašanje momčadi.
Nikada nećemo saznati odgovor na hipotetsko pitanje kako bi Rijeka u 10. kolu igrala u Koprivnici da su umjesto Hebera, Kvržića i Maleša igrali Andrijašević, Ristovski i Bezjak.
Možda bi igrala bolje, ali treneri ne žive od hipoteza nego od bodova.
