U uvodom dijelu priprema Rijeka je dovela četiri nova igrača.
Prema pozicijama došli su desni branič (Mario Pavić), lijevi branič (Petar Mamić), stoper (Darko Velkovski) i polivalentni vezni igrač (Stjepan Lončar).
Na transferima četvorice igrača očito se radilo promišljeno, stigli su prvih dana dugačkog prijelaznog roka što je važno da bi trener Matjaž Kek imao dovoljno vremena slagati novu momčad.
Iako nije imao vremena do kraja posložiti ni momčad koja je igrala proljetni dio prošle sezone, trener Rijeke opet se bavi rekonstrukcijom momčadi u skladu s poslovnom politikom.
Četvorici novih igrača zajedničko je da su na Rujevicu s različitih strana svijeta došli zbog (re)afirmacije.
Na nogometnom tržištu Rijeka je u široj regiji postala poznata kao manufaktura koja ne proizvodi nego obrađuje poluproizvode, u pravilu dovodi igrače kojima nedostaje montaža završnih elemenata.
Kroz sustav treninga i igre novi igrači dobivaju elemente potrebne da bi dosegnuli veću nogometnu vrijednost i višestruko višu cijenu kao Heber, Pavičić i Acosty prošle sezone.
Jasno da svake sezone puno neobrađenog materijala zahrđa u svlačionici, ne može se od željeza napraviti zlato.
Što se tiče sportske politike, način igre ovisi o profilu igrača koje struka dovodi.
Trener Rijeke u javnosti ponekad ostavlja dojam da se ne slaže s klupskom sportskom politikom, zabava za medije prestaje čim počne prvi trening.
Primjerice, u zadnjem razdoblju Kekov je omiljeni medijski spin nakon svakoga poraza postao da momčadi nedostaje jedan mangup koji će svojim karakterom promijeniti mentalitet momčadi.
Najpoznatiji rođeni mangupi (Ermin Zec, Anas Sharbini...) u Kekovu mandatu kratko su trajali na terenu, da je Keku stalo do mangupa Rijeka ne bi ove sezone dovela Mamića, Lončara, Velkovskog, Pavića...
Nakon pet godina Kek se dokazao kao izrazito sustavan stručnjak, daleko najbolji trener u široj regiji nalazi se u ishodištu uspjeha Rijeke.
Rijeka u pravilu dovodi igrače prema Kekovim kriterijima koji jamče prepoznatljivu igru, rezultate i eure.
Kako će Rijeka igrati iduće sezone?
Momčad Rijeke sada bi mogla izgledati ovako: Sluga - Pavić, Velkovski, Punčec, Mamić - Lončar, Grahovac, Pavičić - Heber, Acosty - Čolak.
Na početku prijelaznog roka počela je kompletna rekonstrukcija obrane što znači da bi Rijeka do kraja prijelaznog roka trebala prodati Filipa Bradarića, Darija Župarića, Leonarda Zutu... sve redom senatori kojima je cijena dosegnula vrhunac.
Problem u igri iz proljetnog dijela sezone ne može se riješiti promjenom obrambenog nego napadačkog profila.
Lako će Kek novim igračima objasniti linije kretanja u obrani, ali tko će igrati u napadu?
Prošle sezone Rijeka je za četiri boda izgubila titulu prvaka zbog toga što je izgubila nekoliko utakmica u kojima je nedostajalo malo više specifične kvalitete u završnici.
Budući da je kao po špranci dovela igrače sličnog napadačkog profila (Acosty, Čolak, Heber...), Rijeka je najveće probleme imala u igri na tzv. postavljene obrane.
Posebice kada bi izostao Heber, koji je tijekom sezone pogocima često skrivao slabosti u igri Rijeke isto kao što Ronaldo na Svjetskom prvenstvu u Rusiji skriva slabosti portugalske reprezentacije.
O Fernandu Santosu danas se govori biranim riječima iako portugalski izbornik nije imao drugoga izbora u utakmici protiv Španjolske nego uzdati se u Ronaldove pogotke.
O Keku bi se danas sigurno drugačije zborilo da prošle sezone u 36 kola Heber nije samo 18 puta bio u početnoj postavi.
Domagoj Pavičić prošle sezone bio je jedini igrač lucidnih i nepredvidljivih rješenja u završnici, najbolje utakmice momčad je odigrala kada je Pavičić bio najbolji igrač na terenu.
Odu li Filip Bradarić i Heber, Pavičić ostaje bez potpore u konstrukciji (Bradarić) i realizaciji (Heber).
Na ovom mjestu prestaje Kekova (su)odgovornost za sportsku politiku od koje ovisi hoće li se Rijeka iduće sezone opet boriti za trofeje.
Nakon četiri obrambena igrača Rijeka mora dovesti barem dvojicu igrača kojima ni jedan trener na svijetu ne mora objašnjavati linije kretanja u igri na postavljene obrane.
