Medijskom spekulacijom da bi Dario Župarić iduće sezone mogao igrati u Premierligi najavljen je zanimljiv ljetni prijelazni rok na Rujevici.
Interes Sheffield Uniteda za stopera Rijeke nije "fake-news" engleskih medija.
Unatoč Brexitu englesko tržište otvara se za hrvatsku radnu snagu što znači da engleski klubovi više neće morati dovoditi samo hrvatske reprezentativce ili posebno talentirane hrvatske igrače koji su dobivali privilegirane radne dozvole.
Ubuduće će radne dozvole dobivati hrvatski igrači poput Župarića, jeftini (cca. 2 mil. eura) i dovoljno kvalitetni igrati na visokoj razini.
Vijest da se najbogatije nogometno tržište na svijetu uskoro otvara za sve hrvatske igrače razveselila je hrvatske klubove koji se financijski održavaju prodajom igrača.
Posebno je razveselila Damira Miškovića, vlasnik HNK-a Rijeka jedine prihode ostvaruje prodajom igrača.
Otkada je postao vlasnik Rijeke početkom 2018. godine, Mišković je prodao samo dvojicu kapitalaca (Bradarić/Cagliari, Heber/NY City).
Bradarić i Heber zajedno su prodani za cca. 7 mil. eura, s bonusima Miškovič bi mogao zaraditi još cca. 3 mil. eura.
Mišković je najavio smanjenje budžeta s cca. 15 na 10 mil. eura, ali to u poslovnoj praksi ne ide baš tako lako.
Zdravko Mamić nekoliko je puta u zadnjih desetak godina bezuspješno pokušavao smanjiti budžet Dinama, koji je unatoč tome stalno rastao i narastao na cca. 35 mil. eura.
Rijeka godišnje troši više od 10 mil. eura, što znači da u godinu i pol dana Mišković prodajom najboljih igrača nije uspio zatvoriti jednogodišnji budžet.
Mišković se uoči nadolazećeg prijelaznog roka nalazi na prekretnici budući da klub vapi za investicijama od kada je potrošio igračku supstancu nacionalnog prvaka.
Ove sezone pojavio se novi izvor mogućih prihoda budući da se daroviti igrači (Lepinjica) na tržištu prodaju prema drugačijim parametrima nego što se prodaju formirani igrači (Župarić), ali ulaganje u momčad dugoročno nema alternative.
Dario Župarić jedan je od trojice preostalih igrača (Gorgon, Prskalo) koji su osvojili titulu prvaka, ove sezone daleko najboljega hrvatskog braniča u HNL-u nije teško prodati na engleskom tržištu za samo 2 mil. eura.
Dok cijene najboljih igrača na svjetskom tržištu prosječno godišnje rastu oko 15 posto, cijene najboljih igrača Rijeke zadnje dvije godine stalno padaju.
Tijekom prirodnog odlaska šampionske generacije nastao je kvalitativni jaz između objektivnih mogućnosti i strateških poslovnih ciljeva.
Nema u nogometnom poslu velike mudrosti unatoč tome što su sportski ciljevi na kraju sezone nadmašeni osvajanjem Kupa.
Da bi Rijeka bila financijski samoodrživa, važnije je stvarati A-reprezentativce i stalno igrati europske utakmice nego osvajati nacionalne trofeje.
Rijeka je prošle sezone stvorila trojicu A-reprezentativaca (Sluga, Lončar, Velkovski) od kojih jedan (Velkovski) nije igrao ni kada su igrala trojica stopera, na početku sezone Rijeka je ispala već u 2. pretkolu Europske lige zbog čega je ostala bez najboljega trenera (Kek) u klupskoj povijesti.
Da bi Rijeka opet igrala u skupinama Europske lige Mišković mora uložiti u momčad kao što je dvije godine ulagao Social Sport kada je vlasnik Rijeke bio Gabrele Volpi.
Tek nakon dvije godine ulaganja, Rijeka je u Europskoj ligi počela igrati najbolji nogomet otkada je HNL-a i osvarila rekordni klupski transfer (Kramarić/Leicester City, 10 mil. eura).
Igračima Rijeke cijene neće narasti zbog toga što je Miškoviću na kraju sezone svanulo Rabuzinovo sunce.
Zaslužio je Mišković onakvo slavlje u Puli zbog svega što je nepravedno trpio otkada je došao Igor Bišćan, ali vlasnik Rijeke ne živi od prodaje trofeja nego igrača.
