Rijeka je stjecajem okolnosti prvu natjecateljsku utakmice ove sezone odigrala u Ligi prvaka, u 2. pretkolu na Rujevici je pobijedila momčad The New Saintsa rezultatom 2:0.
Velška momčad bio je protivnik po mjeri na otvaranju sezone, protiv dobro organizirane momčadi moglo se vidjeti kako riječka momčad funkcionira po linijama bez straha za rezultat. Velšani su individualno preslabi da bi mogli kazniti pogreške.
Naravno da većina igrača Rijeke još uvijek nije u optimalnom stanju, trener Matjaž Kek ove sezone u velikoj je prednosti jer dobro zna karaktaristike svih standardnih igrača.
U momčadi aktualnog hrvatskog prvaka dogodila se samo jedna personalna promjena, otišao je najbolji igrač HNL-a Franko Andrijašević.
I već je prva utakmica pokazala koliko je Andrijašević značio u utakmicama protiv individualno slabijih momčadi, kada Rijeka igra protiv dobro organiziranih, tzv. postavljenih obrana.
Nema više u riječkom napadu intuitivnih rješenja koja se ne mogu naučiti, linije kretanja napadača Rijeke relativno lako mogu predvidjeti čak i igrači velškog prvaka.
Kek za sada nema izbora, mora se posvetiti radu na bržem protoku lopte i još snažnijoj igri koju personificiraju igrači poput Vešovića, Ristovskog, Bradarića, Mišića...
Konkretno, drugi pogodak protiv Velšana bila je klasična demonstracija snage i brzine u šabloniziranoj trokut-akciji (Heber-Ristovski-Matei) koje se vježbaju na treninzima na nepostavljene obrane. Da je velška obrana bila postavljena, teško da bi onakva akcija završila pogotkom.
Individualni potencijali igrača Rijeke dolaze do većeg izražaja kada su fizički zahtjevi veći, paradoksalno zvuči da će Andrijašević manje nedostajati u utakmicama protiv moćnijih momčadi koje se žele nadigravati. A takve su sve utakmice u Ligi prvaka počevši od 3. pretkola nadalje...
Što se tiče većine utakmica u HNL-u na Rujevici, igrača poput Andrijaševića klub poput Rijeke stjecajem okolnosti u prosjeku dovodi jednom u desetak godina. Sličan nogomet u HNL-u igrao je jedino Admir Hasančić.
Andrijašević je prošlost, ali postoje druga rješenja za postavljene obrane. Puno jednostavnija i provjerena još od vremena Miodraga Kustudića krajem sedamdesetih.
Riječka momčad vapi za jednim napadačem tipa Scotta Quigleyja (194 cm).
Robusni i iznenađujuće žustri napadač The New Saintsa u nekoliko je duela pokazao što jednoj momčadi znači kada ima igrača prema kojemu stasiti Josip Elez i Dario Župarić izgledaju kao nejačad.
