Završio je prijelazni rok u kojemu je sportski menadžment Rijeke odradio jako dobar posao.
Vjerojatno najbolji u proteklih nekoliko sezona budući da su od nositelja igre otišla samo trojica igrača, koje Rijeka objektivno nije mogla zadržati: Ristovski (Sporting), Andrijašević (Gent) i Bezjak (Darmstadt).
Redom su došli: Heber (Slaven Belupo), Punčec (Union Berlin), Đoković (Spezia), Gomelt (Cluj), Kvržić (Šerif), Jelić (Rapid Beč), Mavrias (Karlsruher), Acosty (Crotone), Davidson (Groningen), Pavičić (Dinamo) i Puljić (Inter).
Odlasci ili posudbe Kulušića (Šerif), Dangubića (Celje), Čanađije (Olimpija), Matića (Široki Brijeg), Tomasova (Astana), Solomona (Partizan), Šofranca (Cercle Brugge), Diyokea (Krško), Martića (-) spadaju u redovitu fluktuaciju igrača.
Dok je trajao prijelazni rok Rijeka se plasirala u skupinu Europske lige i ove fiskalne godine do sada zaradila više od 15 mil. eura od prodaje igrača (Mitrović 4,2 mil, Andrijašević 1,7 mil., Ristovski 2,5 mil.) i plasmana u Europsku ligu (6,4 mil. eura).
Iako novac u zadnjem razdoblju nažalost postaje sve važnija tema na Rujevici, sportsko zadovoljstvo će biti potpuno kada novi igrači (Acosty, Davidson, Mavrias, Puljić, Pavičić, Gomelt) prvo počnu igrati, a onda počnu igrati onako kako Matjaž Kek želi da igraju.
To je zasebna tema budući da je uloga trenera Matjaža Keka presudna za poslovne uspjehe kluba.
Što se tiče prijelaznog roka, zadnjih dana bilo je jedino neizvjesno hoće li na Rujevici ostati Filip Bradarić i Mario Gavranović.
Obojica su ostala na raspolaganju Keku, koji će u europskim utakmicama igru bazirati na momčadi koja je ostvarila plasman u play-off Lige prvaka i čak petorici novih igrača.
Doduše, Bradarić još uvijek može otići u Tursku gdje prijelazni rok nije završio, ali stalni kontakti s pretežito talijanskim klubovima nisu polučili konkretni dogovor.
Gavranović je zadnji dan prijelaznog roka riješio uvjete transfera u Dinamo, koji će se realizirati u siječnju.
Dakle, na papiru Rijeka je puno jača (došli Acosty, Davidson, Mavrias, Puljić, Pavičić) nego što je bila kada je završila natjecanje u Ligi prvaka.
Ispune li novi igrači očekivanja, Rijeka ima realne izglede prvi put nakon utakmica protiv Juventusa u Kupu kupova 1980. godine dočekati proljeće u jednom europskom natjecanju. AEK i Austria Beč nisu momčadi od kojih treba strahovati.
Damiru Miškoviću i njegovim prvim suradnicima kapa do poda za odrađeni prijelazni rok!
Glavni problem Rijeke nije bazična djelatnost nego izuzetno loš klupski piar.
Budući da je trener Kek protivno svoje volje postao jedini medijator u klubu, zbog stručnih analiza prijelaznog roka javnost ponekad stječe pogrešan dojam da Mišković vuče poteze na rubu pameti.
Dugoročno nije dobro ni za jedan sportski klub kada novac postane važniji od rezultata, ali svi Miškovićevi potezi u prijelaznom roku imaju jasnu poslovnu logiku.
Možda bi javnost drugačije valorizirala neke njegove poteze kada bi ih netko u klubu argumentirano artikulirao, posebice u situacijama kada su interesi kluba suprotni interesima struke. Takvih sukoba interesa nema samo u desetak najbogatijih klubova na svijetu.
Tijekom prijelaznog roka u javnosti su dugo vremena prevladavale negativne reakcije zbog naprasnog odlaska Stefana Ristovskog u Sporting uoči play-offa Lige prvaka. Taman kada su se negativne tenzije malo spustile, ozračje oko kluba opet je opterećno jednim transferom.
Naravno da iritira dojam da Rijeka nemoćno gleda kako Gavranović odlazi u Dinamo u službenom automobilu s napisom Zajedno smo Rijeka. Nije Rijeka bila nemoćna, naprotiv!
Rijeka je na kraju profitirala: Gavranović ostaje na Rujevici do kraja jesenskog dijela europske sezone, iz Dinama je stigao iznimno daroviti Domagoj Pavičić.
Alternativa je bila da Gavranović trči krugove po Rujevici dok ne potpiše novi ugovor ili da već u siječnju potpiše s Dinamom ugovor kao slobodan igrač!
Iako Mišković pred većim dijelom hrvatske javnosti stoički nosi hipoteku vazalskog odnosa sa Zdravkom Mamićem, Rijeka je do sada uvijek profitirala u poslovima s Dinamom.
Da je javnost nekako saznala na početku prijelaznog roka da Gavranović neće ostati u Rijeci, možda ne bi bilo ovako žestokih reakcija na društvenim mrežama zbog toga što su Mišković i Mamić postali pouzdani poslovni partneri otkada je Gabriele Volpi kupio Rijeku.
Činjenica je da poslovni odnos Rijeke i Dinama često propituje temeljne sportske vrijednosti, ali Gavranović je otišao u Dinamo samo zato jer ga nitko drugi nije htio kupiti, a on više nije želio ostati u Rijeci pod istim uvjetima!
