Kristian Fućak srušio je Rijeku u Velikoj Gorici, grobnički napadač svojim je petim pogotkom ove sezone Gorici donio šestu pobjedu, trobod kojim je njegova momčad fenjer nakon dugo vremena prepustila Šibeniku.
Na otvaranju proljeća Gorica je za Šibenikom kasnila jedanaest bodova, momčad trenera Željka Sopića sada ima dva boda više od Šibenčana, Kristian Fućak i suigrači u velikom su zaletu, a misija spašavanja kluba od ispadanja više se ne čini toliko nemogućom, koliko je to izgledalo kada je počeo drugi dio sezone.
Uostalom, i ova pobjeda protiv Rijeke pokazatelj je kontinuiteta dobrih igara, ne samo Sopićeve momčadi, već i Kristiana Fućka, koji iz kola u kolo pokazuje sve one potencijale koje je u njemu vidio Nenad Bjelica, kada ga je odlučio dovesti u Osijek.
- Možda moja igra protiv Rijeke nije bila na nivou kao inače, ali gol uvijek izvuče napadača. Zadovoljan sam, bitno da je Gorica pobijedila. Da, nekako me je krenulo, lijevom, desnom, ide to... Još kada bi se glavom nešto zabilo, e to bi onda bilo to, uz smijeh će reći Kristian Fućak:
- Došao sam kao krilo, a završio sam na poziciji napadača. Kraj mene su vrhunski igrači, koji su igrali u ozbiljnim klubovima i imali ozbiljne karijere. U svlačionici je velika kvaliteta, ako se meni nešto dogodi, znam da me netko može zamijeniti. Iskreno, sve zadnje utakmice sam bio jako zadovoljan kako sam igrao, ne samo zbog golova, nego i zbog načina na koji sam igrao u polju, protiv Rijeke je bio nekako težak zrak. Bilo mi je teško igrati, ali možda se vratio sav trud od ranije pa sam postigao taj pogodak. No, rekao bih da što se polja tiče ipak nisam bio na vrhunskom nivou, odnosno na razini zadnjih nekoliko igara. Kažete da sam prekritičan? Ja sam sam sebi uvijek najveći kritičar. Ne volim sam sebe dizati u visine. Protiv Rijeke sam dao sve od sebe, ali jednostavno dođe dan kada je teško, kada ne ide. Zna trener da uvijek dajem svoj maksimum, ali dečku od 1,90 metara i devedeset kilograma nije lako zadržati svježinu čitavo vrijeme, ha, ha, ha....
Gorica je u nastavak prvenstva ušla s velikim bremenom na leđima, Fućku i suigračima sigurno nije bilo lako nositi sav taj pritisak.
- Svi smo mi znali da imamo kvalitetu, nisu ovi rezultati bez veze. Osim toga, igramo dobro, dobro su dečki igrali i prvi dio sezone, ali ih nije išlo. No, to je nogomet. Rijeka je isto u prvom dijelu sezone bila loša, pa se na proljeće sve promijenilo. Mogu reći da smo radili baš jako puno, svi smo se dali u to, svi u momčadi vjerovali su da možemo isplivati. Kada su nam govorili da smo ispali, mi smo govorili da možemo i da ima još puno utakmica. Evo, dokazalo se da smo bili u pravu. No, da ne bi netko pomislio, nismo mi sada poletjeli, radimo maksimalno, jedino nam se možda taj trud počeo vraćati, možda zbog toga uspijemo iskoristiti pokoju prigodu koju prije ne bismo iskoristili. Ništa nije slučajno, uostalom sreća prati hrabre, nastavlja Fućak.
Bilo je i utakmica za kojima Sopićeva momčad može žaliti, neki su bodovi ispušteni, a nisu trebali biti, bodovni konto mogao je biti i ponešto bogatiji.
- Protiv Varaždina smo u devedestoj minuti, recimo, promašili penal za pobjedu. Bilo je tu još utakmica, ali to je nogomet. Negdje smo izgubili, negdje smo dobili. Moram pohvaliti našeg golmana Banića, kada napravimo neku grešku, kada izgubimo fokus, on nas vrati s nekim obranjenim zicerom, a mi nogometaši stvarno jako dobro znamo koliko ti znači kada te golman izvuče, koliko te digne jedna fantastična obrana. Golman je pola momčadi, on je veliki faktor u ovom rezultatu. No, dišemo jedan za drugoga, momčad je dobra, dobra smo klapa i mislim da će to ići na dobro, kaže Fućak.
Nogometaši Gorice ostanak u ligi sada imaju u svojim rukama, sami, kako bi se to reklo, odlučuju o svojoj sudbini.
- Odmah sutra ujutro imamo zakazan trening, spremamo se za Hajduk, vjerujem da ćemo ih dočekati kako treba. U zadnje vrijeme baš jako dobro igramo u Gorici, tako da se nemamo čega bojati. Idemo kao i u svim utakmicama do sada, idemo sto posto i nadamo se najboljem, najavljuje Fućak.
Fućak je u nedjelju zabio prekrasan pogodak Rijeci, prije toga je zabijao Osijeku, Lokomotivi, Istri, u srijedu u Goricu dolazi Hajduk, bit će to nova prigoda da se nastavi niz.
- Daj Bože. Nitko neće biti sretniji od mene. I od moje obitelji, to je jedini način da se iskupim za ovaj gol protiv Rijeke. Mi smo Riječani, zna se kako to ide. Pola moje obitelji mi je čestitalo na ovom golu, pola me je izvrijeđalo. Naravno da je njima drago zbog mene, ali vole Rijeku, žive za Rijeku i ja to poštujem. Ja naprosto radim svoj posao u klubu u kojem jesam, dajem sto posto i to je to, ističe Fućak.
I to je činjenica, uostalom zabio je dva gola Osijeku i iz poštovanja prema svome klubu – nije ih slavio.
- Mislim da je to normalna stvar. Meni je Osijek promijenio život, klub mi je dao jednu novu dimenziju, zahvaljujući Osijeku dobio sam priliku možda riješiti svoju egzistenciju i ja ću na tome uvijek biti zahvalan. Bio danas u Gorici ili sutra negdje drugdje, uvijek ću biti zahvalan Osijeku na toj prilici koju su mi pružili da napravim iskorak. Kao što sam zahavalan Orijentu, Varaždinu, klubovima u kojima sam bio, zaključio je Kristian Fućak.
