Ivica Ivušić proživljava zvjezdane trenutke karijere, riječki vratar na privremenom radu u Osijeku debitirao je za reprezentaciju, u Bratislavi je bezmalo postao otkriće hrvatskog nogometa...
U njegovoj obitelji nogomet su davno okrile dvije generacije vratara...
Tata Lovro nikada nije igrao nogomet iako je njegova uloga u razvoju Ivičine karijere bila presudna, mama Agica očito je genetski odredila njegovu sudbinu.
Gospođa Agica Ivušić nosi DNK-a obitelji Pomor, u regionalnom nogometu Franjo (fotografija u sredini) i Alen Pomor poznata su nogometna imena istoga prezimena.
Ivičin djed Franjo legenda je NK-a Halubjan, ujak Alen branio je kao mladić u Rijeci i Orijentu, najviše je branio za matični Halubjan, nakon igračke karijere deset godina uspješno je sudio...
Alen je bio prvi Ivičin trener:
- I danas radim s golmanima individualno, već osam godina nisam ni u jednom klubu. Ide dobro, mali Vukelić ima 16 godina i sada je u Osijeku, jedan mi je mladi vratar u Rijeci, radim s dvojicom iz Kostrene... Radim na Viškovu, vezan sam za Halubjan kao i moj tata. Drago mi je da Ivicu njegov otac Lovro nikada nije ni pomišljao gurati na silu ili na neki drugi način, uvijek je govorio: Ako je za to, dobro! Ako nije, isto dobro! Kada sam počeo raditi s Dinom Rasporom (ex. vratar Rijeke, danas u Klani, op.a.), Ivica je počeo raditi sa mnom! Sestra je vikala na mene, Lovro je rekao da ga pusti! Kupio nam je morski pijesak i stavio ga iza kuće, tamo smo radili, tamo se bacao kao dijete... Ivica je sin jedinac, ima sedam mjeseci staroga sina, mali Lovrica... Svi smo sretni! A djed ne može doći k sebi, kaže Alen.
Kako je djed Franjo podnio utakmicu u Bratislavi?
- Samo plače! On je najviše pomogao da Ivica ode u Osijek! Dolazio je Osijek na Viškovo, kada je trener bio Zoran Zekić, koji se raspitivao za Ivicu, kada je otišao u Olympiacos. Tako je otišao u Osijek! Zvao ga je Hajduk, znam da su tati govorili da će Ivici dati duplo više novaca ako dođe u Split, nije normalno koliko je Ivica tvrdoglav... Otišao je u Osijek, veliki je borac i radnik. 
Ivičina karijera je dobar primjer upornog rada?
- Jako je teško bilo. Lovro i ja smo prvo otišli kod Zorana Mamića u Dinamo, bio sam dosta dobar sa Zoranom, koji me je uputio pokojnom Dautbegoviću. Ivica je prošao probu na turnirima s Dinamom, Lovro nije htio odmah odlučiti. Ivica je nakon toga s Rijekom otišao na tunir u Milano, mislim da je četiri penala skinuo na jednoj utakmici, utakmicu je slučajno gledao jedan direktor Intera. Moraš imati sreće! Čim ga je vidio, čovjek je rekao da ga odmah dovedu u Inter! Nikada neću zaboraviti kako je otišao! Spremio se za par sati, došli su po njega, otišao je Milano, ništa nije znao... Ni jezik, ni gdje ide... Otišli su na pripreme negdje u planine, plakao je, pisao poruke da se želi vratiti! Svi smo ga bodrili, izdržao je! Nije lako to prolaziti s 14 godina!
Inter je tada pod vodstvom Josea Mourinha osvojio titulu europskog prvaka?
- Ne bi mi bilo čudno da Ivica opet završi u Interu! Prošao je pakao! Počeo je u HNK-u Rijeka, nisu tamo ništa prepoznali kao što sada pričaju, slali su ga na posudbe u Dragu, Halubjan, Klanu prije nego što je otišao na turnir u Milano.
Očito je riječ o čvrstom karakteru?
- Strašan dečko! Imao sam visoku temperaturu pa nisam mogao gledati utakmicu u Bratislavi. Gledao sam je drugi dan, plakao sam... Reprezentacija je plafon! Baš sam razgovarao s Vladom Tićcom (vratarska legenda, op.a.), kazao mi je da nije mogao vjerovati kako je Ivica reagirao, ipak mora postojati trema... Jasno da moraš imati sreće u životu, sada mu se počelo vraćati sve ono što ga je pratilo godinama. Stalno je bio u Livakovićevoj sjeni, ista su generacija, znamo kako se razvijala Livakovićeva karijera, ali se Ivica se borio, nije odustao...
Samo da ga s ovoliko medijske pompe ne ureknemo pred utakmicu protiv Slovenije?
- Baš sam o tome razmišljao ovih dana! U nogometu sam cijeli život, možda je svega ovoga malo previše u medijima. Znam da je branio dobro, posebno kada je onu loptu glavom obranio! Garantiram da malo golmana na svijetu onako ulazi u šut! Veliki je sada pritisak, znam što će biti u Splitu! Mi ćemo napadati, oni će igrati na kontre, a onda golman malo toga može napraviti... Vjerujem da je stabilan, kao što kaže njegov trener Silvije Čavlina u Osijeku. Sreća da je Čavlina došao u Osijek, puno je Ivica s njim napredovao, dobio je na brzini, jako je miran u izlascima. Ali uvijek će mu biti žao što nikada nije branio za Rijeku.
Možda nije kasno?
- Kada ode van iz Osijeka, gotovo je! Potpisat će jedan, dva ugovora i onda će se vratiti doma. Vjerojatno će napraviti svoje igralište, otvoriti akademiju za vratare, razmišlja o tome da jednog dana počne druge učiti. Vjerujem da će se nastaviti obiteljska tradicija!
