Dvadeset i troje hrvatskih gimnastičara u posljednjih 14 izdanja Svjetskog kupa u Osijeku imalo je priliku jednom ili više puta nastupiti u dvorani Gradski vrt predstavljajući hrvatsku reprezentaciju.
Sljedećeg tjedna ova brojka povećat će se na 25 budući da će debitantske nastupe na DOBRO World Cupu imati 15-godišnja Riječanka Sofia Mešter te 22-godišnji Varaždinac Marko Sambolec.
- Nije baš jednostavno biti najmlađa u reprezentaciji i to na tako velikom natjecanju u svojoj zemlji. Iskreno, malo mi je to zastrašujuće, ali svakako je čast biti u reprezentaciji s 15 godina pored olimpijskih medaljaša Srbića i Udea, ali i svih ostalih naših gimnastičara“, u uvodu će Sofia, članica Gimnastičkog kluba Vita kojoj će Osijek biti prvo veliko seniorsko natjecanje ikada.
- Ovo je moja prva seniorska sezona i ponosna sam što sam već sada izborila Osijek. Nisam to očekivala ove godine, koliko god da sam se potajno nadala, priznaje aktualna juniorska prvakinja Hrvatske na dvovisinskim ručama na kojima će nastupiti i u Gradskom vrtu.
- Dvovisinske ruče su više izabrale mene nego ja njih. Uvijek su mi najbolje išle, pa i konstitucijski mi možda najbolje leže. Najviše su me privlačile i na njima sam najbrže učila elemente. I evo, lagano postaju moja specijalizirana sprava i sada svakako najdraža. Iako, ovih dana treniram kompletan višeboj budući da me u četvrtak čeka kontrolno natjecanje za mjesto u seniorskoj reprezentaciji za Europsko prvenstvo u Riminiju koje je odmah nakon Osijeka. Na žalost prošlog tjedna ozlijedila se Ana Đerek i otvorilo se jedno mjesto u reprezentaciji. Moja kolegica iz kluba Mila Prpić je već osigurala mjesto u ekipi, bilo bi super kada bih joj se pridružila da obje već u prvoj seniorskoj sezoni svojoj GK Viti donesemo tako velike uspjehe, kaže Mešter.
Sofiji gimnastika nije bila prvi izbor.
- Inače sam se bavila jahanjem, intenzivno sam trenirala u klubu u Rovinju i natjecala se, jašem još uvijek, ali od kada sam u reprezentaciji, jahanje mi je samo hobi. S gimnastikom sam počela u klubu u Kostreni, koji mi je bio blizu kuće, na žalost u Rijeci nije bilo razvijenih konjičkih klubova. Trener koji me trenirao gimnastiku rekao je mami da bi mogla otići na probni trening u GK Vitu u Rijeku i eto, ostala sam do danas, ističe Mešter.
Ostala je uz trenericu Juliju Ljubančić i američkog trenera Davida Wyata Kondrisa, koji je u Viti već 5 godina.
- Na žalost, u Rijeci nemam baš neke uvjete za vrhunsku gimnastiku. Ali, snalazimo se, idemo često u Zagreb na treninge. Meni je jako potrebna jama ispod ruča kako bih mogla učiti nove elemente. Sve što sam do sada naučila, naučila sam na tvrdoj podlozi, ali to je nemoguće za one najopasnije elemente koje tek trebam naučiti, ističe Mešter.
Sofia je odlična učenica 1. razreda sportske gimnazije u Rijeci, kaže da bez roditelja ne bih mogla doći do svega ovoga.
- U školi sam do 14 sati, mama dođe s ručkom po mene, jedem u autu i odmah dalje na trening. Četiri sata minimalno svaki dan, osim nedjelje. I moja pet godina mlađa sestra Misha se isto zaljubila u gimnastiku zbog mene, pa sada roditelji imaju dvostruki posao. Nadam se da će i Misha jednom doći do reprezentacije, kazuje Sofia.
Do tada će uživo s roditeljima pratiti sestru u Gradskom vrtu.
- Nisam do sada bila niti kao gledatelj na Svjetskom kupu u Osijeku, samo sam pratila preko televizije. I evo, prvi put idem na SK i odmah kao natjecateljica. Moji prvi snovi su medalja na Svjetskom kupu, pa možda europsko finale i naravno onda nastup na Olimpijskim igrama. Ali, idemo prvo krenuti sa Svjetskim kupovima, poručuje Mešter.
