Dvadeset i osmogodišnji vezni igrač Fabrice Makiadi od nedavno je igrač riječkog Orijenta 1919. Publika ga je dosad nekoliko puta mogla vidjeti na terenu, debitirao je Kongoanac s njemačkim pedigreom za momčad s Krimeje u rujnu, u utakmici županijskog kupa protiv Crikvenice. Navodno, radi se o nekad velikom talentu, a da je tome tako potvrđuje i statstika.
Makiadi je još u najranijoj mladosti iz Konga otišao u Njemačku gdje je počeo karijeru u niželigašu Pfullingenu nakon čega je započeo seniorski nogometni staž u Reutlingenu. Makiadi je u sezoni 06/07 nastupao za drugu momčad Marseillea gdje je prethodno zadovoljio na probi, no karijera mu se zbog dvije teške ozljede koljena nije razvijala u dobrom smjeru.
Od 2007. do danas nastupao je samo u njemačkim niželigaškim klubovima, često je i prekidao karijeru, no želja za potpunim oporavkom od ozljeda bila je jača. Kongoanac je ovog ljeta bio na odmoru u Hrvatskoj, čuo je priču o europskoj Rijeci, probao je u njihovoj drugoj momčadi, no nije zadovoljio. Višak kilograma, manjak spremnosti - premalo za Rijeku II i njene trećeligaške ambicije.
Makiadi nije htio otići daleko od Rijeke pa se skrasio u Orijentu. Od ljeta je napredovao, doveo se u kakav-takav red na bazi fizike, trebat će mu još neko vrijeme da zasja punim sjajem. Tko zna, možda će iz Orijenta jednom ipak krenuti prema Rijeci.
- Pozitivan je, jako je vedar i svi su ga dobro prihvatili. Istina je da još uvijek nije u optimalnoj formi, ali bit će. Koristim ga kao ofanzivnog veznog igrača, nije se s njime teško sporazmjeti jer perfektno govori engleski, njemački i francuski, kaže njegov trener Edo Flego.
Njegova dva brata također su profesionalni nogometaši. Stariji brat, Cedric igra u turskom prvoligašu Rizesporu, a mlađi Matondo član je luksemburškog Grevenmachera. I otac Richard bio je nogometaš, a igrao je u Standardu iz Liegea, portugalskom Belenensesu i švicarskim klubovima - Bellinzoni i Aarau.
