Sredinom tjedna odjeknula je u regionalnim nogometnim krugovima vijest o tome kako Elvis Brajković više nije trener međužupanijskog ligaša Lošinja. Tim više zbog činjenice da je sam Brajković u blagdansko vrijeme kroz razgovor za Sportcom najavljivao nastavak borbe za sam vrh ljestvice, ocjenivši pritom njegovih šest mjeseci u klubu vrlo dobrima. Pričalo se o pojačanjima, početku priprema, sada već bivši trener Lošinja rekao je kako jedva čeka nastavak sezone. Petnaestak dana kasnije dogodila se smjena trenera, a Brajković je za nju doznao iz novinarskih krugova.
Žal zbog odlaska
- Jako mi je žao zbog toga što sam se s takvom ekipom morao rastati sada, a nismo dovršili posao. Lošinj bi bio jedan od kandidata za naslov prvaka, imali bismo jednako dobre izglede u županijskom kupu. Možda su sve te naše dobre igre nametnule određeni pritisak upravi, možda su se uplašili ambicija i prilike za ulazak u viši rang, kaže Brajković.
- Posljednji puta smo predsjednik i ja razgovarali sredinom prosinca, a tada smo, barem prema mom uvjerenju, dogovorili nastavak suradnje. Razgovarali smo o prijelaznom roku, učinku igrača, dakle o sportskim temama, bez ikakve naznake da se planira smjeniti trenera. I onda me, ranije ovog tjedna nazove Bojan Purić i kaže da je Izvršni odbor kluba donio odluku o mom razrješenju dužnosti, kaže Brajković.
Samo nekoliko dana prije početka priprema za drugi dio sezone Lošinj je umjesto Brajkovića na klupu instalirao Alda Stipanova, žitelja Lošinja koji ima za logičan zadatak objediniti nogometaše Lošinja pod jednu kapu. Pod Elvisom Brajkovićem dio igrača trenirao je u Rijeci, a nešto manji je bio kontingent kojeg je na Lošinju pripremao Marinko Batistić. Sam Brajković priznao je kako nije iznenađen smjenom, ali zamjera klubu na jednoj stvari.
- Moram reći da nisam iznenađen jer sam kroz zadnjih desetak dana čuo dosta kuloarskih priča, što u Rijeci, što na Lošinju. Na neki način one su me pripremile na ovu varijantu razvoja događaja koja se dogodila. Ljudima u klubu zamjeram samo nedostatak komunikacije, na kraju - o smjeni sam doznao iz medija. Nakon što me novinar nazvao ja sam nazvao predsjednika s kojim sam dugo razgovarao. Mogli su me barem obavjestiti..., kaže Brajkoivć.
Ne žali za time što je nakon drugog mjesta u Međužupanijskoj ligi, plasmana u polufinale županijskog kupa i osvajanja seniorskog naslova županijskog dvoranskog prvaka morao otići. Veli, sve su to stvari koje jedan trener mora prihvatiti. Lošinj je do ovog trenutka imao dvanaest igrača iz Rijeke, za vjerovati je da će neka imena potražiti novu sredinu.
- Vjerujem da je zamisao kluba bila orijentirati se na otok, što držim logičnim rješenjem. Jasno da Lošinj pripada Lošinju, a Rijeka pripada Rijeci. Ja vjerujem da će sada dobar dio igrača koji su samnom trenirali na Toretti potražiti nove sredine. Jasno da dugoročno Lošinj ne bi opstao bez svoje baze, kaže Brajković.
Nakon dvije godine juniorskog nogometa, Brajković je šest mjeseci proveo na radu u Rijeci II nakon čega se na jednaki period skrasio u Lošinju. Što se njega tiče, trenerska mu se karijera može odmah nastaviti. Iskustvo na Lošinju drži neprocjenjivim.
- Zahvaljujem se svima u klubu, radostan sam zbog toga jer sam bio trener ovakvoj ekipi u ovakvim uvjetima rada gdje smo radili na dvije lokacije. Za mene je to veliko iskustvo. Sada želim novi angažman i očekujem ga. Jasno, bilo bi lijepo opet krenuti u novu dobru priču s nekim od regionalnih klubova, smatram da mogu nastaviti tamo gdje sam stao na Lošinju. Ovo podneblje puno je talentiranih igrača i jako dobro posloženih ekipa uz koje napreduju i treneri, zaključuje Brajković.
