Matjaž Kek izvjesno postaje trener Rijeke nakon što se Damir Mišković rastane od Victora Sancheza.
Što Kekov povratak može donijeti Rijeci iduće sezone na terenu može se samo nagađati, sve bi ovisilo o ljetnom prijelaznom roku.
S obzirom na Kekovu metodologiju rada, karakter i utjecaj, odnosi unutar kluba sigurno bi se promijenili od prvoga dana.
Za razliku od svih trenera koji su vodili momčad Rijeke nakon što je Kek otišao u listopadu 2018. godine, najtrofejniji trener u povijesti riječkog nogometa uspostavio je još tijekom prvoga mandata toliko prisne odnose s Damirom Miškovićem da bi sve funkcije u klupskoj nomenklaturi u praksi postale beznačajne što se tiče odluka koje će oblikovati prvu momčad.
Problem je da Keku trebaju suradnici u koje ima stručno povjerenje, slovenski stručnjak prirodno nameće visoke kriterije u selekciji igrača iako je autoritativan samo na terenu.
Za razliku od Sergeja Jakirovića koji je tako dobro umrežen na nogometnoj tržnici da je posredstvom svojih dobavljača u samo dva prijelazna roka složio najbolju momčad koju je Damir Mišković imao otkada je postao vlasnik Rijeke, Kek se puno bolje osjeća među štandovima na riječkoj nego među menadžerima na nogometnoj tržnici.
Budući da bi Kek želio što prije imati barem sličnu momčad kao Jakirović prije naprasnog odlaska u Dinamo, zajedničke odluke za javnost ubuduće bi počivale na pojedinačnoj odgovornosti nekoga u koga Kek bude imao stručno povjerenje.
Tko je taj sretnik bilo bi poznato u prvoj krizi kao u prvom mandatu!
U stvaranju pozitivnog ozračja Keku ne treba ničija stručna pomoć, posebice mu ne trebaju stručna mišljenja komentatora HTV-a zaposlenih u klubu.
U prvom mandatu Kek je medijski osmislio najbolju Rijeku u povijesti prije nego što je postao najbolji trener u klupskoj povijesti.