Dino Rađa na svom Facebook profilu opisao je svoje iskustva s menadžerima.
Evo što piše:
Fala bogu da san ga i ja ima. I to dva.
Čin smo malo povirili noson iznad prosjeka počeli su me napadat svi živi.
A ja neman pojma o tome ama baš ništa. Starci se ne mišaju jer znaju još manje od mene.
I dok san igra u Splitu nikad niko za mene nije pregovara nego ja sam. IMG, Capicchioni, svi najveći tada su me pokušavali potpisat.
Među njima i jedan lik kojemu san zaboravija ime ali me uvjerija da potpišen za njega.
Reka mi je da velike firme imaju stotine igrača i da se neće moć bavit s menon a da on ima samo još jednog i da će samo o nama vodit računa.
Meni klincu od 21 godinu se to učini dobra ideja i ja potpišen. Suradnja je bila dobra (tek san kasnije vidija koliko dobra) prvu godinu.
Draft i ugovor s Bostonon su odrađeni međutin uprava u Splitu nije pristala da me pusti nego su tražili da se vratin.
Tu majstor nestaje sa scene. Bukvalno nestaje.
Prvo gubin spor na sudu bez ispaljenog metka a onda godinu dana mog povratka u Split se niti jedan put nije javija.
U međuvremenu me kontaktira Marc Fleisher koji je tada radija za IMG a kasnije se odvojia sam.
Potpisujen za njega i tek tada vidin ko je mačak za utrku.
Prvo anulira moj ugovor sa Bostonon koji san potpisa godinu unaprid za smišne novce i odvede me u Rim za nevjerovatne uvjete.
Sve šta smo u sljedećih desetak godina napravili bilo je remek djelo s njegove strane.
Čovik je jednostavno majstor svog zanata i dan danas.
Nakon karijere pokusa me uvuć u taj posal ali ja nisan moga nekom klincu uzest novce nego bi ih savjetova samo ako bi neko tražija.
Šta se tiče našeg odnosa ja se njemu nisan miša u posal ali ni on meni. Znale su se granice.
Nikad mu nije palo na pamet da mi kaže oću li igrat za reprezentaciju ili neću ili di ću igrat a di neću.
Ima je samo zadatak da donese najbolju ponudu i da me pravno zaštiti maksimalno. Najbolja ponuda je samo prvi put značila i najbogatija.
Nakon toga nikad više.
Igra san isključivo tamo di je meni pasalo. U Boston san otiša za manju lovu, kasnije u Pao isto tako.
Nakon prve godine Grčke Efes mi je nudija duplo pa nisan tija.
Zadar san već napisa, ne znan ni sam koliko manje.
Vratija se u Split mukte.
Odbija Real jer su se tili cjenkat.
Nikad mi novci nisu bili presudni. Uvik mi je izazov bija motiv. Puno su mi vridniji u životu pravi prijatelji.
Šta se tiče današnjih klinaca prioritet bi treba bit pronać dobru sredinu u kojoj se dobro radi.
Treneri, kondicioni i takve stvari bi jedino tribale bit važne.
Sve drugo će doć s vrimenon.
Menadžeri tek iza dvadesete.
I to iskusni koji znaju posal.
