Pet kola prije kraja sezone momčad Rijeke nalazi se u najgorem stanju otkada je sezona počela.
Dva uzastopna poraza narušila su ozračje oko momčadi, u završnom ciklusu sezone Rijeka je potpuno izgubila identitet s početka sezone.
Momčad koja se u zadnjim utakmica ove sezone treba boriti za plasman u Ligu prvaka nema više nikakve sličnosti s momčadi koja je na početku sezone igrala play-off Europske lige protiv Genta.
Simon Rožman naslijedio je Igora Bišćana u 10. kolu, slovenski trener došao je na preporuku Matjaža Keka.
Bišćan je na početku karijere postao trofejni trener kojega više zanima rezultat nego sadržaj igre, Rožman je doveden kao talentitrani trener koji će oplemeniti igru druge momčadi u HNL-u.
Kvaliteta momčadi osjetno je pala zimus, kada su otišli nositelji igre (Župarić, Punčec, Kvržić, Acosty, Puljić...).
Došli su igrači (Yateke, Pires, Galović...) koji nisu postali nositelji igre, Rijeka više nije dominantna u utakmicama protiv Hajduka, Osijeka i Lokomotive kao na početku sezone.
Većina igrača (Raspopović, Tomečak, Capan, Murić, Lepinjica, Halilović, Gorgon, Lončar, Čolak) koji su igrali protiv Genta ostali su u rosteru, vratio se Franko Andrijašević, a Rijeka u završnici sezone igra kao da će igrati play-off za ostanak u ligi protiv Orijenta 1919.
Rožman je do sada vodio 22 utakmice u HNL-u u trima različitim natjecateljskim ciklusima.
Prvi ciklus
Rožman je preuzeo momčad na drugom mjestu od Igora Bišćana, koji više nije mogao podnijeti negativni pritisak. Slovenski trener odmah je pokušao promijeniti način igre i mentalitet igrača, upao je u probleme, vrhunac je bila blamaža u 15. kolu.
Rijeka je doživjela najteži domaći poraz u povijesti HNL-a, Dinamo je na Rujevici pobijedio 5:0, od rezultata jedino je bila lošija igra.
Klub je stao iza trenera, otjerao je trojicu igrača (Punčec, Šimić, Mamić) i suspendirao najboljega igrača (Kvržić).
Isti su navodno narušili autoritet novog trenera, koji je iskazao prve slabosti nakon svega nekoliko utakmica.
Do kraja polusezone momčad se stabilizirala, kvaliteta igrača došla je do izražaja, Rožman je ponavljao da mu je najvažnije dočekati zimu. Nakon prvih zajedničkih priprema, sve je trebalo izgledati drugačije.
Drugi cilus
Već su zadnje pripremne utakmice (Olimpija na Rujevici) pokazale da je Rožman tijekom priprema gubio vrijeme.
Koncept igre nije mijenjao iako je ostao bez bitnih igrača, poraz (1:2) u prvoj utakmici u nastavku sezone od Lokomotive nije mogao vratiti izgubljeno vrijeme.
Uslijedila je utakmica četvrtfinala Kupa protiv Dinama, koja je postala prekretnica.
Rijeka je eliminirala moćni Dinamo, Rožman je ostvario najveći uspjeh u karijeri nakon što je potpuno promijenio način igre, počeo je igrati s trojicom stopera kao da zimskih priprema nije ni bilo.
Počelo je najbolje razdoblje Rožmanova mandata.
Igrači su dobro reagirali kada se Rožman vratio načinu igre sličnom Bišćanovu, Rijeka je počela igrati čvrsto i stabilno u središnjem bloku, natjecateljski na razini druge momčadi HNL-a.
U 7 utakmica do prekida sezone, Rijeka je ostvarila 4 pobjede, doživjela je dva poraza.
Poraz od Lokomotive treba pripisati pogrešnom konceptu u prvoj utakmici, težak poraz (0:4) od Dinama treba pripisati treneru Rijeke, koji nije primijetio da je u igru ušao Bruno Petković, napadač Dinama bio je bazi tri pogotka.
Ako se izuzmu porazi (0:4) od Dinama i Lokomotive (1:2), Rijeka je u pet utakmica primila samo dva pogotka, nadmoćno je pobijedila Osijek i Hajduk te zauzela drugu poziciju prije nego što je koronavirus sve zaustavio.
Treći ciklus
Sve je počelo iznova zbog dugačke stanke, sezona je nastavljena pobjedom (3:2) protiv Osijeka u utakmici polufinala Kupa koju je više obilježilo suđenje nego igra.
U pet zadnjih utakmica HNL-a Rijeka je ostvarila jednu pobjedu, dvaput je igrala neodlučeno, doživjela je dva uzastopna poraza od momčadi osrednje kvalitete (S. Belupo 0:1, Gorica 1:2).
Trima prvim utakmicama zajednička je igra bez sadržaja, dva zadnja poraza dogodila su se na sličan način: nakon dobre igre u prvom dijelu utakmice, u nastavku se dvaput dogodio kaos!
Gol-razlika je 6:6, od toga su tri pogotka postignuta u utakmici protiv Istre u Puli (3:1), kada je sve ulazilo.
Od trojice dokazanih gol-igrača (Čolak, Andrijašević, Gorgon), dvojica su postignula po jedan pogodak (Čolak/Istra 1961, Andrijaševi/Lokomotiva), treći je počeo igrati beka!?
Nije Rijeka izgubila identitet u završnici sezone zbog slabije efikasnosti nego zbog toga što Rožman nakon stanke nije uspio složiti središnji blok, Rijeka je u nastavku sezone mogla primiti barem dvostruko više pogodaka od šest.
Najbolji igrači u nastavku sezone izgledaju dezorijentirano, jer više nema balansa između linija kao prije stanke, momčad je izgubila mentalnu stabilnost, posljedica su ishitrene reakcije u napadu i obrani.
Rožmanove priče o slaboj igri stožernih igrača služe kao alibi, nisu slučajno svi najbolji igrači (Andrijašević, Gorgon, Pavičić, Čolak, Halilović...) istodobno počeli igrati najslabiji nogomet otkada su u Rijeci.
Pet kola prije kraja sezone Rožman drugi put ove sezone ne može utjecati na glavne igrače iako ovog puta nitko u klubu ne narušava njegov autoritet.
Da bi se spasila sezona, nekoga bi očito opet trebalo potjerati!
