Damir Mišković prvi put otkada vodi klub povukao je radikalne poteze, vlasnik kluba potjerao je trojicu i suspendirao najboljega igrača.
Kriteriji nisu važni, kao svaki razboriti predsjednik Mišković je morao paziti da dodatno ne naruši balans nestabilne momčadi.
U jeku prve ozbiljnije krize rezultata otkada je Mišković postao vlasnik, dojam je da se oko kluba bez realnog razloga počela stvarati atmosfera propasti.
Puno faktora utječe na atmosferu oko kluba, ishodište pozitivnih ili negativnih vibracija u svakom klubu na svijetu uvijek se nalazi u svlačionici.
Kratkoročno, veći je Miškovićev problem trener nego momčad, najblaže napisano Simon Rožman nije se uspio nametnuti igračima koji prema kvaliteti spadaju u vrh hrvatskog nogometa.
Nekoliko pozitivnih rezultata odmah bi promijenili atmosferu, ali ne bi promijenili negativne trendove u zadnje dvije godine.
Dugoročno, Mišković se nalazi na prekretnici otkada je postao većinski vlasnik, u protekle dvije godine nije pokrenuo investicijski ciklus kojim bi stvorio nove vrijednosti na terenu i naplatio ulaganja.
Ova se skupina igrača nepovratno potrošila u previranjima nakon dva neuspjeha u pretkolima Europske lige, njihova cijena na europskom tržištu stalno pada bez obzira na dobre rezultate u HNL-u.
Damir Mišković najveće uspjehe u povijesti riječkog nogometa potpisuje kao iznimno uspješni predsjednik uprave kluba u mandatu Gabrielea Volpija, koji je vlasnik HNK-a Rijeka bio od 2013. do 2018. godine.
Mišković je najveće sportske i poslovne uspjehe ostvario u razdoblju kada je Volpi prestao ulagati, titulu prvaka i godišnji budžet od bezmalo 20 mil. eura dosegnuo je u razdoblju najveće akumulacije uloženoga kapitala i znanja.
Na sportsku politiku tijekom trogodišnja uspona Rijeke najviše su utjecali Zdravko Mamić i Matjaž Kek, vrhunski stručnjaci u svojim domenama.
Obojica su Miškoviću stalno na raspolaganju kad god mu zatrebaju savjeti, ali znanje se ne može kapitalizirati bez ulaganja.
Otkada je Mišković postao vlasnik nedostaje novca da bi se Rijeka ponovo dignula na razinu iz Volpijeva mandata.
Troškovi održavanja kluba sve više opterećuju budžet, prihodi od prodaje igrača sve su manji.
Nije tajna da Mišković intezivno traži kupca ili strateškog partnera, konkretnih ponuda nema iako je cijena kluba najniža u zadnje dvije godine.
Svi koji su zabrinuti za sudbinu HNK-a Rijeka trebaju znati da je Miškoviću bilo savršeno jasno čime će se baviti na Rujevici prije nego što je postao vlasnik.
Ukratko, sve što se događa u klubu normalni su poslovni procesi koje Mišković kontrolira puno bolje nego što Rožman kontrolira igrače.
HNK Rijeka ne prolazi krizu upravljanja zbog rezultata nego krizu rezultata zbog upravljanja.
To je velika razlika između kluba koji vodi Mišković i klubova kojima je sudbina neizvjesna.
