Pandemija koronavirusa unijela je mnogo pomutnje na globalnoj sportskoj sceni, Hrvatska po tome ni u kojem smislu nije bila iznimka.
Mnogi su sportaši na svojoj koži osjetili novo-normalne okolnosti, mnogi organizatori također.
Među njima je i proslavljeni hrvatski biciklist Vladimir Miholjević i njegov najbliži tim ljudi okupljenih oko tvrtke Top Sport Events, netom okončane 2020. godine iz Hrvatske nije u svijet otišla prekrasna biciklistička razglednica.
Hoće li je biti u 2021. godini?
- Cro Race će se održati od 29. rujna do 4. listopada, startat će u Osijeku i kroz šest etapa obuhvatiti cijeli teritorij Republike Hrvatske s time da su neke opcije oko trasa etapa još uvijek otvorene jer gradovi koji su nam destinacijski partneri, kao i oni novi koji su zainteresirani to postati, nisu napravili detaljno planiranje koje će projekte podržavati, govori Vladimir Miholjević, čovjek koji je pokrenuo čitavu ovu priču s pokretanjem Toura of Croatia pa onda uslijed nekih čudnih okolnosti bio primoran utrci promijeniti ime u Cro Race.
- Također su u tijeku intenzivni pregovori s Ministarstvom turizma i Središnjim državnim uredom za sport koji su sada objedinjeni i koji vrlo pozitivno gledaju na projekt, prepoznaju njegov smisao i svrhu i praktički ga ocijenjuju kao nešto nepohodno za Hrvatsku. Želja je da se napravi višegodišnja suradnja koja bi i ovom projektu dala stabilnog institucionalnog partnera u Ministarstvu turizma. Mi iz ureda, osim direktnog pregovaranja s komercijalnim sponzorima, aktivno radimo na apliciranju za sve natječaje koji izlaze, što od strane gradova, što od strane Središnjeg državnog ureda za sport, Županija. Imamo različite načine kako zatvoriti financijsku konstrukciju jer s nekim partnerima idemo na direktnu pogodbu, a s drugima prolazimo filtere kroz razno-razne natječaje.
Koliko Vas je pandemijska godina bacila unazad?
- Izuzetno. Ove godine uspjeli smo organizirati samo nulto izdanje Istra 300, projekta koji bi u budućnosti trebao postati najveći biciklistički projekt, otvoren za rekreativce i za profesionalne bicikliste, koji bi trebao pružiti nešto što u bližoj okolini ne postoji, odnosno da se u kontroliranim uvjetima potpuno zatvorenog prometa može biciklirati 300 kilometara. Naravno, nitko nije natjeran ići na 300 kilometara, postoje i kraće varijante.
Jeste li već u kontaktu s ekipama ili još nije vrijeme za to?
- Mi već sada imamo dogovoren nastup rekordnog broja World Tour ekipa, a praktički smo niti na početku biciklističke sezone. Interes za kvalitetnim utrkama kod ekipa je izuzetan, jer dosta organizatora je malo pokleknuo, a i same su momčadi odlučile odabrati strategiju da se natječu na kontinentu na kojem imaju svoju bazu. Neki idu u Latinsku Ameriku, Bahrain recimo ide na Bliski istok, ali zaustavljena je ekspanzija utrke u Kini, Australiji, nestali su Saudijska Arabija, Oman, odgođena je Vuelta Kolumbija.
To što nije bilo Cro Racea ne znači da ste mirovali?
- Radili smo više nego ikad, a uprihodovali smo manje nego ikad. Kontinuitet rada, održao se projekt ili neodržao, mora postojati. Mi smo svu komunikaciju prema institucijama odradili, malo smo prekasno dobili pozitivne povratne informacije gdje se minimalni budžet mogao zatvoriti, ali taj odgovor je došao onda kada je naš projekt trebao biti u završnoj fazi, a ne u fazi zatvaranja budžeta.
Kao sportski direktor Bahrain McLaren biciklističke momčadi u 2020. godini također niste mirovali?
- Proboravio sam 120 dana na putu, što na trening kampovima, što na utrkama. Odradio sam Tour de France u prvom autu ekipe, bio sam pola Gira d'Italija u drugom autu ekipe, odradio sam Trku po Poljskoj i Criterium du Dauphine u prvom autu. Imali smo zaista puno posla, bilo je i izuzetno naporno, bilo je dana kada smo u 15 sati napravili 1800 kilometara, što je prilično škakljiva ekspedicija.
Kako je sve to izgledalo s obzirom na koronavirus, koliko je sve to dodatno iscrpljivalo bicikliste?
- Bicikliste manje nego nas u timu. Biciklst je uvijek u svom filmu, a svi drugi pripremaju sve da bi biciklist bio maksimalno rasterećen od bilo kakvih vanjskih utjecaja. Imali smo limitiran broj personala na utrci, na Touru i Giru je bilo 30 ljudi, odnosno osam biciklista i 22 čovjeka u staffu. Bili smo u u timskim „balonima“, ali smo imali i jednog člana izvan „balona“ koji je radio za nas kompletnu opskrbu kupujući ono što nam je u tom trenutku trebalo. Veliku ulogu imali su nutricionistički tim i liječnici, koji su brinuli da kuhari i biciklisti ne dolaze u neposredan kontakt s mogućim izvorima zaraze. Ta disciplina je rezultirala da niti jedan slučaj zaraze nismo imali na samim utrkama. Inače smo imali osam slučajeva u ekipi, ali sve su se ljudi zarazili kući.
Može li se reći da je Slovenija obilježila 2020. biciklističku godinu?
- I 2020. godinu i 2019. godinu. Dobro, u 2019. godini je Velika Britanija imala pobjede u sva tri Grand Toura, ali je 2019. isto Primož Roglič završio kao prvoplasirani biciklist svijata, a Tadej Pogačar je već najavio svoj dolazak. Ono što je Slovenija napravila prošle godine je impresivno, ne samo zato što su Roglič i Pogačar prvi i drugi na rang ljestvici svjetske biciklističke organizacije, prvi i drugi na Tour de Franceu, prvi na Vuelti, već i zato što oni to rade konstantno. Konstantno izbacuju velik broj biciklista u World Tour iz njihovih klubova i hrvatski biciklisti koji su došli do World Toura isto su prošli juniorski i seniorski staž u slovenskim klubovima. To je nevjerojatno, ali je još nevjerojatnije da Hrvatska to ne uspijeva. Uza sve pokazatelje i povezanost biciklizma s turizmom, idealne klimatske uvjete, idealne konfiguracijske uvjete... U Istri praktički nemamo niti jedan klub koji ima djecu od 12 do 18 godina, u Rijeci postoji dobar klub, ali od Rijeke do Zadra nemaš niti jedan klub, a sve do Dubrovnika imaš samo klub u Šibeniku. U čitavoj Slavoniji imaš klub u Vinkovcima, u Zagrebu nemaš klub s dječjim uzrastom. E to je nevjerojatno. A u rekreativnom smislu je biciklizam u najvećoj ekspanziji. I u tržišnom povećanju broja prodanih bicikala, u 2020. godini prodano je 300 posto bicikala više nego 2019. godine. Recimo, naš brand u Bahrain McLarenu je Merida, ona je u travnju prodala sve ono što je planirala prodati do studenog. I sada imamo problema dobiti djelove za bicikle, jer sve je otišlo.
Vaš sin Fran Miholjević, unatoč svim zbivanjima, imao je iznimnu biciklističku godinu?
- Hrvatska biciklistička reprezentacija nema sredstava i nema strukturirani rad da bi kao reprezentacija mogla ići na utrke Kupa nacija, koje predstavlja elitno natjecanje juniora na biciklizmu, a to su utrke na kojima juniori voze skraćene verzije najvećih utrka. Postoji čitav niz utrka koji ti daju prvi filter, to je bila i trka po Istri koja se ugasila i koja je bila Wimbledone juniorskog biciklizma. Sve su te utrke bile otkazane, a to je bilo vrlo depresivno za te dečke i cure, a ja imam jednog takvog doma, koji su sada trebali pronaći smisao u onome što je njihov prioritetni interes. Trebalo je pronaći motiv i bilo je za nadati se da će se Europsko prvenstvo održati. I mi smo to okrenuli u našu korist. Bacili smo fokus na kronometar jer je to puno egzaktnija disciplina u kojoj je on jako dobar. Na kraju je osvojio četvrto mjesto, Češka, Njemačka, Italija i Hrvatska. Iza su ostale Danska, Belgija, Španjolska, Francuska, Rusija, Velika Britanija, svjetske velesile. Britanski biciklistički savez u olimpijski program za biciklizam godišnje ulaže 35 milijuna funti. Sada je dio Friuli Cycling tima, koji radi izuzetno kvalitetno, daju godišnje jednog do tri biciklista u World Tour, prošle godine su na talijanskom prvenstvu pobijedili u cestovnoj vožnji, pojedinačnoj vožnji, ekipnoj vožnji. Fran je prvi stranac u njihovim redovima.
Kids Cro Race
Kids Cro Race želimo nastaviti i već u ovogodišnjem izdanju kroz najsuvremeniju platformu postaviti u natjecanje u kojem će se veliki broj djece, u različitom vremenu na virtualno-realnim utrkama, natjecati za realnog pobjednika. To je utrkivanje djece na smart-phone trenerima, koji imaju upisan protokol opterećenja i od prve do zadnje etape voze Cro Race. U prvom izdanju uspjeli smo obuhvatiti više od 700 djece, to je bio izuzetan uspjeh. U budućnosti to želimo raditi s lokalnim biciklističkim klubovima, koji bi se na taj način direktno povezivali s nadarenom djecom i kroz to bi mogli regrutirati buduće bicikliste i biciklistkinje. Kraj devetog mjeseca podudara se s početkom školske godine i vremenom kada svi klubovi kod djece osnovnoškolskog uzrasta traže nove članove i animiraju ih za učlanjenje i bavljenje raznim sportovima.
