Srijeda je bila naizgled običan dan u Rijeci. Najprije je padala kiša, a onda se po buri - razvedrilo. U sličnom je ozračju prošla riječka sportska srijeda. Kod kuće se slavilo, a u Španjolskoj tugovalo. Priče košarkašica Kvarnera i vaterpolista Primorja možda nemaju previše dodirnih točaka, ali ih se svakako može poistovjetiti s promjenama vremenskih prilika u Rijeci. Donedavno je nad ženskom košarkom kišilo, a danas sja sunce. Obrnut je slijed događaja kad je muški vaterpolo u pitanju.
Iako se nad njime još nisu prolomili oblaci, očito je da se u Primorju događaju promjene. Nakon nekoliko godina dominacije hrvatskim i regionalnim vodama, uz ništa manje zapažene europske rezultate, najsjajniji kolektiv riječkog sporta pomalo gubi taj korak. Poraz od Barcelonete (7:8) u katalonskoj prijestolnici samo je novi u nizu lošijih ishoda utakmica koje su se ne tako davno mogle apsolvirati i prije skoka u bazen.
Iako je Primorje u posljednjih pet ogleda s Barcelonetom došlo do samo jedne pobjede, španjolski se prvak kod objektivne procjene smatrao kvalitativno podređenim Primorju. Prije dvije sezone, na startu natjecanja, bazen San Sebastian vidio je sjajnu predstavu tada još svijetu nepoznatog Gonzala Echeniquea. Popularni 'Chalo', momak koji će nekoliko godina kasnije postati ključnim dijelom riječke svlačionice i jednim od pet najboljih svjetskih ljevorukih igrača, tadašnje je Primorje gotovo sam pobijedio došavši iz španjolskog trećeligaša Montjuica.
Španjolci će te godine postati prvaci Europe (u polufinalu svladavši Primorje), iako će Riječani imati izražene ambicije za naslovom prvaka, tim više što će dan ranije u četvrtfinalu Partizan izbaciti Pro Recco na peterce. Ipak, ni Sukno, braća Varga i Obradović nisu uspjeli pobijediti na dva (San Sebastian, Picornell) bazena u katalonskoj prijestolnici, kao što to nije jučer pošlo za rukom Boškoviću, Dedoviću, Vukičeviću i tom istom Echeniqueu.
Uspoređujući ta dva poraza, puno je bolniji ovaj novi i to iz više razloga. U europskom vaterpolu kroz dvije i pol godine odnosi su se stubokom promijenili jačanjem mađarskih silnica (Szolnoki, Eger), renesansom Olympiakosa i jačanjem Juga. Iako je Pro Recco nominalno i dalje najjača europska ekipa, Talijani su u duetu s Primorjem dosta toga izgubili. Danas svaki poraz Primorja boli duplo više, pogotovo ako se dogodi četvrta utakmica bez europske pobjede uzastopno. Donedavno je europsko finale moglo biti u kalkulacijama navijača Primorja od početka sezone, danas će riječki autobus stići teško do budimpeštanskog glavnog kolodvora.
Riječki sport ove srijede pamti i potpuno oprečnu sliku. O ŽKK-u Kvarner posljednjih se tjedana pisalo s nekim drugim fokusom, koji nije imao previše zajedničkog sa sportom. Problemi su ostali barem zakratko zaboravljeni nakon povijesne pobjede u susretu posljednjeg kola Regionalne Superlige protiv sastava Radivoja Koraća iz Beograda.
Tko zna, možda bi Riječanke slavile i u prethodnoj utakmici odigranoj u Beogradu da nije bilo naprasne obustave rada, kako trenera Damira Rajkovića, tako i svih njegovih igračica. Treba podsjetiti, nakon neodigrane utakmice u Puli slijedio je put u Beograd.
Kvarneru je u zadnjem kolu trebala pobjeda protiv drugoplasiranog sastava regije, što je Kvarner ostvario. Osim što je to jedna od najznačajnijih pobjeda u povijesti riječke ženske košarke, ona sama pokazuje koliku snagu može polučiti kolektiv na parketu. Parket, stadion ili bazen često ne priznaju materijalne razlike.
Cure su imale samo jedan put. Zaboraviti na sve probleme i svladati suparnice iz Beograda. Iako im klub u posljednje vrijeme ne može osigurati ni honorare pa je teško očekivati i bilo kakav oblik premija za učinjeni uspjeh, najveća sportska nagrada bit će im susret s podgoričkom Budućnosti u Morači u polufinalu Regionalne lige.
Primorje još uvijek može do europske titule, kao što je moguće da se vremenske prilike u Rijeci promjene dvaput u jednom danu. Košarkašice su dokazale da je sve moguće.
