Predrag Rački u nogometnom je bizinisu bezmalo četiri desetljeća. Toliko je vremena prošlo od kada je riječki nogometni menadžer odradio prvi transfer s Adrianom Fegicom, nekadašnjim igračem Rijeke. Medijsku pažnju prvi put je zaokupio sredinom osamdesetih na transferu Nenada Gračana iz Rijeke u Hajduk. Krajem osamdesetih postao je skaut Juventusa, njegov ured u Trstu bio je zadužen za tržište bivše države u vremenima kada je igrača bilo k'o salate, a menadžera ni od korova. Danas je obratno, pa ne čudi što nekoliko top-hrvatskih menadžera najmanje rade s hrvatskim igračima. Kao i u svakom poslu, pravila u nogometnom biznisu određuje tržište. Budući da u hrvatskom nogometu tržište praktično ne postoji, nasilna privatizacija nekih klubova (Hajduk, Cibalia, Osijek...) dodatno opterećuje porezne obveznike budući da su većinski vlasnici klubova postale lokalne samouprave. Koliko pojava privatnih ulagača (Volpi, Ščeglov, braća Žužul) ima veze s tržištem?
Nigerijska veza
- Rijeka neće polučiti uspjehe na tržištu dok malo ne potamni, da me netko pogrešno ne razumije. Nemoguće je da iz Abuje dolazi toliki broj igrač, a da ni jednog nema u prvih jedanaest. Nigerija je u omladinskim uzrastima prvak svijeta, kaže Rački.
- U nas izgleda kao da se privatizacija događa pod imperativom, presiromašno smo društvo da bi se u dogledno vrijeme mogao očekivati povrat od ulaganja u nogometne klubove. Danas je ulaganje u hrvatski nogomet više nego problematično, nemamo mi tako puno dobrih mladih igrača na tržištu da bi se ulaganje u njih isplatilo. Ni bogati strani klubovi nemaju interes ulagati u naše klubove, radije ulažu u klubove-satelite u svojim državama. Kod nas je jedino jeftino igrati prvu ligu, za malo novaca može se složiti momčad za prvu ligu. Najbolji primjer takvog ulaganja je Istra 1961, koja svake sezone slaže momčad od ostataka na tržištu. Da ima novaca za dva, tri bolja igrača, Istra bi se svake sezone plasirala u Europsku ligu. Vani je to nemoguće s toliko malo novaca, kaže Rački.
Najbogatiji hrvatski klub je udruga građana, Zdravko Mamić ne pomišlja na privatizaciju Dinama?
- To je najbolji prilog tezi koju sam rekao, privatizacija se može uspješno sprovesti samo ako postoje povoljne okolnosti na tržištu. Normalna investicija ima smisla jedino ako se uloženo vrati. Zdravko Mamić radi vrlo pametno, Dinamo ustvari financira UEFA. Dinamu je plasman u Ligu prvaka jedini izvor prihoda, prihodi od Europske lige su puno manji! Čudi me što Hajduk ne teži istome, a i Rijeka mora početi tako razmišljati.
Hrvatsko tržište igrača?
- Što se tiče reprezentacije, na vrijednost naših igrača nastup na Svjetskom prvenstvu ne utječe previše. Oni nisu ni dobili, ni izgubili na vrijednosti nakon ispadanja reprezentacije. Što se tiče hrvatske lige, ona je svake sezone sve slabija. Druga liga je u još gorem stanju! Nemamo tako široku reprodukciju da bismo mogli nadoknaditi stalni odlazak kvalitete. Evo primjera Rijeke, koja ove sezone ne dovodi igrače iz naše lige. Nema ih! Sve što vrijedi igra u Dinamu.
U tom kontekstu, kakav tržišni interes može imati potencijalni investitor u Pomorac?
- Ne bih znao odgovoriti na to pitanje!
