Snježana Pejčić nedavno je u Zagrebu proglašena najboljom hrvatskom strijelkinjom.
Za Snježanu to i nije neka vijest, ova iznimna sportašica vjerojatno niti sama ne zna koliko joj je puta već pripala ova nagrada na kraju natjecateljske godine.
- Pa, iskreno, i nisam baš sigurna, ali jedna slovenska trenerica, koja inače radi s paraolimpijcima, mi je rekla da mi je ovo petnaesta nagrada za najbolju strelkinju. Stvarno nisam sigurna, ali... Da ih je bilo 44 za redom i da me 45. put uzastopno proglase najboljom bila bih super zadovoljna. Da se ne lažemo, uvijek je lijepo da te netko nagradi, a osim toga i dokaz je to nekog kontinuiteta, započet će Snježana Pejčić.
Snježana Pejčić obožava putovati, njezin Facebook profil prepun je fotografija s raznih svjetskih destinacija, neke je obišla kao sportašica, mnoge od njih u turističkom aranžmanu.
No, ovaj prosinac ipak je drugačiji, pa uopće ne čudi kada na pitanje gdje se trenučano nalazi uz smijeh odgovara: „na kauču“.
Snježana je u Rijeci i pogledava prema 2021. godini, koja bi trebala donijeti i nastup na Olimpijskim igrama u Japanu.
Hoće li ga biti?
- Svi govore da će Olimpijske igre biti održane. Ja sam oprezno optimistična, nadam se najboljem i očekujem najgore. Iako, sada sam malo optimističnija nego li sam bila prije dva, tri mjeseca, tada sam bila uvjerena da ih neće biti. I Bach govori da će se održati, Mateša, Japanci tvrde da će Igara biti, pa mi to daje nekakvu nadu. Ali s druge strane, ne može ti nitko sa stopostotnom sigurnošću reći da će ih biti.
Pretpostavka je da će ih ipak biti, nedavno su utvrđena pravila po kojima će se ponašati za vrijeme ovih pandemijskih Igara, recimo najavljena su testiranja svakih 96 sati.
- Vidjela sam to. Puno ljudi mi je reklo da je to jako rigorozno, a ja si mislim neka me testiraju svaka dva sata, ako je to cijena koju bih trebala platiti da odem i nastupam na Olimpijskim igrama. Nema problema. Uostalom, nije mi to nešto strašno, to je svaka četiri dana. Nije drama i nije to testiranje toliko zahtjevno. Osim toga, ako će to unijeti neku sigurnost među svima nama zašto ne. Nikome nije u cilju da se napravi nekakvo žarište, a treba uzeti u obzir da će u selu biti deset i pol tisuća sportaša, a gdje su još treneri, prateće osoblje, volonteri... Užasno je to velika količina ljudi.
Snježana i njezin trener Seno Čusto, koji je u Zagrebu također nagrađen, već su napravili plan za 2021. godinu, ali i on će biti podložan promjenama u skladu s epidemiološkom situacijom.
- Trebala su biti još dva natjecanja, ali otkazani su jer smo stavljeni u grupu pojedinačnih sportova, a i po tom pravilu s okupljanjem do 25 ljudi nama bi bilo jako komplicirano organizirati natjecanje. Jedno je natjecanje otkazano, drugo je prebačeno za sredinu prvog mjeseca. Do tada nemam ništa. Samo trening. Dakle, normalno treniram, ali ne znam točno za što treniram (ha, ha, ha). OK, spremam se za Olimpijske igre, Svjetske kupove i Europsko prvenstvo, za koje vjerujem da će se održati, ali navikla sam se nastupati i na manjim natjecanjima, kojih vjerojatno neće biti. No, možda je to samo stvar navike, iz godine u godinu imaš nekako isti kontinuitet natjecanja, znaš kako tempirati formu, a sada sve polako više postaje mentalna igra.
Mnogi kažu da će, recimo u ekipnim sportovima, pobjeđivati oni koji budu imali najmanje problema s koronavirusom, to bi se očito moglo primjeniti i u streljaštvu.
- Meni je ovo brutalno. Nije uopće isključeno da će to biti tako, onaj tko se najbolje prilagodi situaciji taj će profitirati. Ali nije to samo kod nas, Talijani su pozatvarali sve, Franuzi već mjesec dana ne mogu niti trenirati, Nijemcima je otkazana Bundesliga prije dva mjeseca, a njima je to glavno natjecanje za pripremu nastupa na velikim natjecanjima. Svi smo nekako zakinuti. No, nije ovo od jučer. Ja sam se nekako poluprilagodila, nema se smisla nervirati onim što će biti. Bit će što bude.
Na kraju će biti da će Kinezi pokupiti sve.
- To uopće nije isključeno. Ionako nisu loši. Oni su se praktički vratili na normalu.
Europsko prvenstvo iduće godine, kaže Snježana, trebalo bi biti održano u Finskoj.
Gospodin sveznajući "Google" kaže da je domaćin prvenstva grad imena Lohja, a Snježana kaže:
- Rekli su mi da je to negdje usred šume. Kažu mi iz Saveza da je prvi restoran, ako ne bude bilo što za jesti u toj dvorani, udaljen trideset kilometara.
Pa za jedog sportaša to i nije puno, lagana šetnjica.
- Ma da. Nakon natjecanja malo protegnuti noge (ha, ha, ha). Još ako bude snijeg do koljena ne moraš ići u teretanu na pripreme, uz smijeh zaključuje Snježana Pejčić, godinama najbolja hrvatska strijelkinja, prva hrvatska sportašica nakon neovisnosti koja je na ljetnim Olimpijskim igrama osvojila medalju.
I vrijedi vjerovati da ona medalja iz Pekinga neće biti jedina olimpijska koju će Snježana imati u svojoj kolekciji.
