Izvršni odbora Riječkog sportskog saveza (RSS) prihvatio je prijedlog javnih potreba u sportu Grada Rijeke sa 6 glasova za i 5 protiv!.
Razlike u promišljanju proračuna unutar RSS-a, Grad Rijeku trebale bi zanimati na razini informacija, gradskim vijećnicima prije glasovanja o proračunu jedino je relevantno da je prijedlog proračuna usvojen većinom glasova.
Kontekst je ovog puta ipak nešto drugačiji budući da su protiv prijedloga proračuna glasovala četvorica olimpijaca (Barać, Naglić, Džomba, Lovrović), koji itekako dobro poznaju problematiku vrhunskog sporta.
Njihova je poruka jasna, uz ovakav proračun najbolji riječki klubovi u tzv. loptačkim sportovima ne mogu ostvarivati vrhunske rezultate:
- Cijenim brigu riječkih olimpijaca za vrhunski sport, međutim, moram podsjetiti na nekoliko činjenica. Prvo, živimo u izuzetno složenim vremenima u kojima je bitno smanjen prihod proračuna zbog posljedica COVID-a. Zbog toga što smo dio proračuna prenamijenili za ublažavanje posljedica COVID-a, prije svega usmjeren je prema poduzetnicima. Druga činjenica je da je lokalna samouprava prije svega zadužena za stvaranje uvjeta da se mladi ljudi mogu baviti sportom i da sport bude dostupan što je moguće većem broju ljudi. Tu politiku smo realizirali izgradnjom velikog broja sportskih objekata koje sportaši, korisnici javnih potreba, koriste besplatno. Sada dolazimo do treće činjenice, odnosno do dijela sredstava koji su namjenjena financiranju vrhunskog sporta, odnosno vodećih ekipa što naravno ovisi o mogućnostima proračuna kada se podmire svi prioriteti. Ne možemo sagledati cjelinu financiranja sporta samo kroz sredstva koja sportaši dobiju neposredno na svoj račune. Financiranje sporta je osiguravaje uvjeta u svim sportskim objektima koji se koriste besplatno što godišnje stoji oko 30 mil. kuna, iz proračuna se financira rad 24 trenera koji rade s mladim sportašima, financiranje sporta su i stipendije kojih je u zadnje tri godine bilo više od 300, što godišnje iznosi oko 900.000 kuna, financiranje sporta je financiranje sportske ambulante koja je besplatna za sportaše. Moj pogled na financiranje sporta malo se razlikuje od pogleda nekih pojedinaca iako ih u potpunosti razumijem. Upućujem pozive svima njima je da se za financiranje sporta pokušamo izboriti na razini države. Postavljam pitanje zašto za sport nema javnih potreba kao za kulturu?! Postojala je tzv. Opatijska inicijativa, ne znam koliko je bila sretna, ali mislim da moramo na razini države pokušati pronaći rješenje za financiranje vrhunskog sporta. Ako se vrhunski sport bude morao financirati samo iz gradskog proračuna, bojim se da će to još jako dugo vremena biti teško izvedivo, kaže gradonačelnik Vojko Obersnel.
Europska zajednica davno je zakonski odredila razliku između javnih potreba i vrhunskog sporta?
- O tome nisam htio ni govoriti, možemo pričati o tome što je kod nas profesionalni sport. Jesu li sportaši koji dobivaju naknadu od nekoliko tisuća kuna profesionalci ili nisu.
Grad Rijeka kroz različite stavke za tekuće potrebe sporta ukupno godišnje izdvaja oko 45 mil. kuna, od toga će se u 2021. godini samo 6,3 mil. kuna odvojiti za klupske aktivnosti. Mogu li se sredstva unutar istih gabarita drugačije raspodijeliti da bi klubovi dobili više novaca za natjecanja?
- Osobno smatram da ne bi bilo dobro rješenje kada bismo klubovima prepustili upravljanje sportskim objektima. Nažalost, imali smo takvih primjera, pa je to na kraju završilo stečajevima klubova ili ogromnim dugovima koji su ostali iza pojedinih uprava što je na kraju opet podmirio gradski proračun.
Ako izuzmemo HNK Rijeku, koji je od 2012. dioničarsko društvo pa ne bio smio za potrebe natjecanja koristiti sredstva iz javnih potreba, ostali su vrhunski klubovi udruge građana koje koriste proračunska sredstva. Isti klubovi prije šest, sedam godina bili su drugačije pozicionirani: VK Primorje je bio jedan od najboljih klubova na svijetu, rukometaši i rukometašice Zameta igrali su europske kupove, KK Kvarner 2010 bio je stabilni premijerligaš u kojemu se glasno razmišljalo o ABA ligi... Što se dogodilo u međuvremenu?
- Dogodilo se isto što se dogodilo s cijelim sportom u Hrvatskoj. Ako izuzmeno Grad Zagreb, koji je priča za sebe, u pojedinim gradovima u Hrvatskoj imamo nekoliko svjetlih točaka, u pravilu se to odnosi na jedan sport, ostalo je na razini prosjeka kao u Rijeci. Očito da u ovakvim okolnostima bez drugačije sportske politike na razini države, to neće ići! Naša se sportska politika otada nije promijenila, mi smo onda i sada na isti način financirali klubove poput Primorja. Lako je pričati o vrhunskim rezultatima, ali iza ljudi poput Predraga Slobode nisu ostali dugovi. Nakon mnogih velikih rezultata o kojima se priča, godinama smo sanirali dugove što je jedan od razloga zbog čega je sport u gradu danas u ovakvoj situaciji. Moramo biti svjesni okolnosti u kojima živimo.
