Od ponedjeljka, 10. studenoga, Atletska dvorana Kantrida, dobit će svoje pravo ime – Luciano Sušanj!
Zahvaljujući inicijativi okupljenoj pod imenom „Prijatelji za prijatelja“ Luciano Sušanj u ponedjeljak će se na simboličan način vratiti na mjesto s kojeg se vinuo u neslućene visine, na svoju Kantridu, tik uz stijene podno kojih je praktički proveo svoj čitav životni vijek.
Simbolično, svečanost preimenovanja dvorane održat će se baš na Lucianov 77. rođendan.
Dorotea Pešić-Bukovac, Jadranka Červar-Rak, Zoran Roje, Josip Buršić i Branko Mijić tim su povodom u prostorijama Riječkog sportskog saveza progovorili o čitavom ovom projektu, načinu na koji se odvijao, ali i o onom najvažnijem: čovjeku koji je bio povod ovoj inicijativi, velikom Lucianu Sušnju.
- Izuzetno sam ponosna da je Riječki sportski savez dio jedne ovakve inicijative, koja je na neki način započela na Botelu Marina, kada smo prvi put shvatili da bi trebalo odati priznanje našem sportskom velikanu, kada smo odlučili da se jedna utrka na Homo si teć utrci nazove njegovim imenom, kao i da se dodijeli nagrada što će nositi njegovo ime, započela je Dorotea Pešić-Bukovac, predsjednica Riječkog sportskog saveza, koja je godinama i na sportskom, ali i na političkom planu surađivala s Lucianom Sušnjem, zahvalivši se pritom svima koji su uvoj inicijativi sudjelovali, od Rijeka sporta do Grada Rijeke.
Krivac da je jedna ovakva inicijativa uopće nastala zove se Josip Buršić, nekadašnji čelnik Novog lista i svojedobno istaknuti riječki političar, od dana Lucianovog odlaska smatrao je da se tom čovjeku Rijeka mora na poseban način odužiti i sačuvati ga u trajnom sjećanju.
- Kada smo se od Luciana oprostili na Kozali, zaključili smo da moramo učiniti nešto. Tražili smo suglasnost obitelji, ustanovili smo nagradu što nosi njegovo ime i krenuli u realizaciju preimenovanja atletske dvorane. Zoran Roje i ja smo u roku sedam dana prikupili suglasnost 60 Lucianovih prijatelja iz Istre, Osijeka, Karlovca, Zagreba, našega kraja. Drago mi je da su našu inicijativu podržali gradonačelnica Iva Rinčić, Riječki sportski savez, Rijeka sport, Hrvatski atletski savez, Hrvatski olimpijski odbor. I sada smo došli do toga čina, u ponedjeljak ćemo se u društvu prijatelja i štovatelja prisjetiti lika i djela tog velikog čovjeka, ispričao je Josip Buršić, koji je osim sportske posebno apostrofirao i onaj društveni značaj kojega je Luciano imao, kao i njegov profesionalni put po završetku itekako plodne sportske karijere.
Atletska dvorana ima tri ulaza, na svakom od tih ulaza u ponedjeljak i ubuduće moći će se upoznati Luciano Sušanj kroz njegovu sportsku i životnu priču, bit će prikazan i jedan film o njemu.
- Ova inicijativa bi trebala biti prvi korak da se tom čovjeku odužimo onako kako treba, jer ako je netko upisao Rijeku kao atletsku i sportsku destinaciju na sve svjetske mape, onda je to sigurno bio Luciano Sušanj. O ljudima više govore riječi, o njemu ta brojka 1:44:07 koji nam je svima u glavi, tog 4. rujna 1974. godine u Rimu Luciano je postao europski prvak, a taj je rezultat ostao zapisan za sva vremena. Prošla je 51 godina da je srušen hrvatski rekord na 800 metara i da je Marino Bloudek dva puta trčao brže od Luciana. Da je Luciano među nama, siguran sam da bi Bloudeku prvi čestitao, započeo je Branko Mijić, poznati riječki novinar i kolumnist, nekadašnji glavni urednik Novog lista, koji se podsjetio i trenutaka kada je pokrenuta utrka Homo si teć, najveći krivci što i Rijeka danas ima prepoznatljivu uličnu utrku bili su upravo Orlando Rivetti i Luciano Sušanj.
- Mislim da su to jedina dvojica ljudi kojima nije trebalo prezime, oni su bili sinonimi, pojam za sport, mislim da bi jednoga dana one dvije nizbrdice, sa zapadne i istočne strane, trebale ponijeti njihova imena, pa da se ta dva velika spoje ispod mitskog stadiona. Mislim da su to svojim djelovanjem i zaslužili. Ono do čega je Luciano najviše držao bili su mladi ljudi, ova dvorana poligon je da upravo mladi ljudi imaju gdje trenirati i da imaju krov nad glavom. Luciano je ovom gradu dao jako puno, on je dio povijesti koja će se iz ove inicijative moći iščitati, rekao je Branko Mijić, koji je pozvao sve Riječanke i Riječane i mladost ovoga grada da dođu na Kantridu u ponedjeljak i dostojno obilježe taj trenutak.
Biranim riječima o Lucianu Sušnju je govorila i Jadranka Červar-Rak, inače sestra Miljenka Raka, koja je Luciana upoznala u svojoj mladosti, nakon toga s njim dijelila brojne sportske trenutke u atletskom klubu, a nakon toga i na životnom putu.
- Luciano je bio kao vihor, nije trčao, to je bila ljepota pokreta. Uživali smo ga gledati, bio je vrlo temeljit, uvijek je pratio plan i program svoga trenera Leskovca, ali je uvijek bio i nositelj svih dešavanja u klubu. Sretali smo se na natjecanjima, dao mi je poticaj da s djecom u školi krenem s atletikom, sretali smo se i na nekim drugim događanjima. Posebno sam ponosna što sam ga poznavala, družila se s njime, studirala i što mi je dao neke posebne sportske savjete, rekla je Jadranka Červar-Rak, uz dodatak da je ovo inicijativa koju definitivno svi trebaju podržati.
Luciano Sušanj tako će se vratiti kući, u ponedjeljak, 10. studenog, u 16 sati.