Utakmica između Hrvatske i Španjolske na EURO-u još jednom je pokazala zašto je plaćanje pretplate HRT-u bačen novac, odnosno isplativ ako za vrijeme utakmice isključite ton.
Iako nitko ne može osporiti nogometno znanje Igora Štimca, te ni dugogodišnje novinarsko iskustvo Drage Ćosića, prijenos utakmice Hrvatska - Španjolska ostat će upamćen po jednoj stvari. Vjerojatno bi ih bilo i nekoliko, ali po strani ćemo ostaviti poneki Štimčev komentar da se moramo približiti vratima da bismo zabili pogodak ili mijenjanje tonaliteta Drage Ćosića svaki puta kada bi reprezentacija prešla centar po čemu je zapravo i postao prepoznatljiv i mnogi mu to i ne zamjeraju.
Ovoga puta u prvi plan je izašlo nepoznavanje pravila odnosno kriterija prema kojim se određuje poredak na EURO-u. Na poluvremenu pri rezultatu Hrvatska - Španjolska 0:0 i Italija - Irska 1:0, Štimac je ustvrdio da Hrvatska ide dalje zbog bolje gol-razlike, na što je Ćosić dodao "Ne znam, nisam siguran, vidjet ćemo", kao da će UEFA na poluvremenu odlučiti koji kriteriji odlučuju od daljnjem plasmanu. Uglavnom, za sve koje nisu znali, u tom trenutku je Italija bila u četvrtfinalu ispred Hrvatske zbog većeg broja postignutih pogodaka u trokutu utakmica Španjolska-Italija-Hrvatska.
Čini se da nitko nije slušao Antona Samovojsku dok je u studiju u nekoliko navrata objašnjavao kriterije. Zato je još smiješnije kada je nakon španjolskog pogotka za 1:0 i činjenice da je Italija protiv Irske povela 2:0 komentatorski dvojac ustvrdio da je sve gotovo, a Hrvatskoj je zapravo za četvrtfinale trebao samo jedan pogodak.
Naime, da je utakmica Španjolska - Hrvatska završila 1:1, a Italija je pobijedila Irsku 2:0 dalje bi prošle Španjolska i Hrvatska. U trokutu triju reprezentacija s pet bodova sve stavke bi bile izjednačene budući da su sve utakmice završile 1:1 i gledala bi se ukupna gol razlika gdje bi Hrvatska bila bolja jer je pobijedila Irsku s dva razlike (kao i Italija), ali je zabila veći broj pogodaka.
Kada novinar to ne zna onda je porazno jer mu je to posao, a ne bi bilo na odmet da jedan od istaknutih kandidata za izborničku stolicu zna koji se kriteriji primjenjuju. Mogli bi mu trebati u budućnosti. Svaki navijač kojega je to zanimalo vjerojatno se snašao i najlakšim načinom ili na stranici Wikipedije ili službenoj stranici UEFA-e pronašao detaljan opis kriterija i bilo mu je jasno kakva je situacija. Ostali su vjerojatno bili zbunjeni. U najgorem slučaju komentatorski dvojac je mogao izbjeći situaciju na poluvremenu i barem ne zbunjivati javnost kojoj nakon njihovih komentara vjerojatno više ništa nije bilo jasno.
