Korado Korlević, poznati astonom iz Fažane, iznio je zanimljivu viziju razvoja hrvatskog društva.
- Najvažniji nam je posao pripremiti djecu za budućnost koja dolazi. Djeca su 20 posto populacija, sto posto budućnosti, a za njih izdvajamo tek 4,8 posto BDP-a. U Hrvatskoj su po izdvajanju ipak najvažniji umirovljenici. Istraživanja su pokazala da su hrvatska djeca vjerojatno najmanje poduzetna u svijetu, po kritičkom razmišljanju u edukaciji smo šesti odzada u svijetu. Od 72 prvaka državnih školskih natjecanja iz Istre uvjerljivo najviše je glazbenika, sportaša, zatim "zadrugara", dok malih i mladih fizičara, kemičara, biologa nema ili gotovo nema. Djeca nikada nisu previše mala da bi nešto napravila. Zamislite da su malom Maradoni rekli da je premlad. "Ne sada igrati! Kada završiš kineziološki fakultet, onda ćeš igrati nogomet". Ili da su Mozartu rekli da ne svira s četiri godine pred caricom, da to može tek kada završi glazbenu akademiju. S djecom se počinje raditi kada su ona spremna, a spremna su uvijek jer su radoznala, rekao je Korlević koji tvrdi da u Hrvatskoj postoji sustav za darovite, ali samo ako je u pitanju glazba i sport.
- Civilizacija ne mora ići uzbrdo, mi smo uspjeli zatvoriti krug s Rimskim carstvom. Oni su gradili arene, mi gradimo stadione, svatko tko je prijatelj cara dobiva kruha, a i mi smo danas u tom procesu. Prijatelji i neprijatelji moraju imati zabave, živjeti život gladijatora, zato i jedan nogometaš vrijedi kao 1.000 nastavnika fizike, biologije, jezika… Mi živimo već jako duboko u društvu snova. Nastavnik fizike je prodavao sposobnost da učenici mogu raditi u industriji. On je danas nebitan, a netko tko prodaje snove je nova vrijednost. Za što mi pripremamo djecu? Tko će biti liječnik, tko će biti inženjer, tko će raditi u informatičkoj industriji? Pripremamo djecu za turističku privredu, da skaču, da nas zabavljaju? Mi smo oni koji izumiru, nemamo sljedeći razvojni ciklus, mi smo u potpunosti otišli u društvo snova i nesposobni smo našu djecu suočiti sa stanjem znanosti danas. Pripremamo ih da budu klaunovi, a kada se bude trebalo liječiti ići ćemo u Ljubljanu ili Pordenone, naglasio je Korlević koji je na svoj način objasnio zašto mala država poput Hrvatske imao toliko uspjeha u sportu.
