Od kada su uvedene strožije mjere borbe protiv koronavirusa mnogim sportašima dvorana je postala – nedostupna.
Sportom se smiju baviti samo oni koji igraju u dva najveća natjecateljska ranga, ostali su prinuđeni čekati bolje dane.
- COVID nas je uneredio! Ne znam da li se kod mene miješa tuga ili bijes. Čak smo mi treneri nekakva pisma namjere slali ministarstvima i svima da nam se omogući samo da možemo trenirati u ovom periodu, čak nismo toliko inzistirali na natjecanju. Meni osobno ne ide u glavu da se, ako je već ugroza života u pitanju, igraju Premijer liga i Prva liga, a da Druga liga ne igra. Koja je to razlika? Gdje je granica, pita se Zoran Dragojević, trener košarkaša Crikvenice.
I pitanje je na mjestu, jer svaki je klub, bez obzira na rang natjecanja, ipak nešto uložio da bi u sezonu mogao ući.
- Kada imaš sto kuna u džepu znaš koliko je sto kuna. Kada ih imaš tisuću, onda ti sto kuna ne predstavlja puno. Treba cijeniti i onaj klub koji raspolaže s 50 tisuća kuna i onaj koji raspolaže s pet milijuna. Tu sam ljut i ogorčen. Nikako ne možeš dobiti pravo obrazloženje. Ovo je najgore za sportaša. Počeli smo odlično, imamo dobru ekipu, prvenstvo je bilo na par-nepar, više se nije igralo nego što se igralo, ali nas nekoliko klubova je odigralo pristojan broj utakmica. Ne znam kako će sve to izgledati kada se vrati.
Čitava je sezona na granici regularnosti i onda još dođe zabrana treniranja.
- Ta zabrana treniranja me najviše i smeta, nema gore stvari nego kada zdrav sportaš mora mirovati. Pokušali smo nešto da ćemo se naći, raditi nekakve treninge na otvorenom, ali onda te je strah da te netko ne prijavi pa smo od toga odustali. Vidjet ćemo kako će se razvijati. Nemam ništa protiv nijednoga sporta, ali dođem pred dvoranu, rukometaši igraju Prvu ligu i treniraju, djevojke igraju Prvu ligu i treniraju, a mi ne možemo. Ta diskriminacija me malo ljuti. Ako je već u pitanju životna ugroza, koja je razlika između prve, druge, pete lige. A s druge strane razumijemo čitavu situaciju i baš zato kažem da se miješaju i ljutnja i bijes.
U Crikvenici nemaju druge nego pratiti situaciju i čekati neku novu odluku Saveza ili stožera.
- Pratimo situaciju, nadamo se da će se nešto pomaknuti. Kažem, tražili smo da nam se omogući trenažni proces, da nešto radimo da nam sportaši ne propadaju. Sada se moraš staviti na početak pripremnog perioda, ako budemo morali odmah nastaviti s natjecanjem samo ćemo izazvati kontraefekt. Osim toga, netko kaže da će se sezone poništiti. Pa može li meni netko vratiti godinu dana unazad, poništiti sve što smo uložili. Mi svi ovisimo o gradskim proračunima, bili smo jako racionalni, ali ipak smo trošili i svoje vrijeme i svoj novac i ne može biti sada puj-pik ne vrijedi. A mi imamo ambicije ući u Prvu ligu i nije sportski oduzeti nam pravo da idemo naprijed. A smeta me i to što se Hrvatski olimpijski odbor nije nigdje oglasio, nije se baš niti Stojko Vranković. Sve su to samo štura priopćenja, zaključit će Dragojević.
