Suduva je malo poznati klub iz litvanske prve lige. Upravo je zato iznenadilo kada je ponajbolji igrač lige, Andro Švrljuga, ovog ljeta prešao iz moćnog Žlagirisu u Suduvu, koju je pokušao sam predstaviti.
- Suduva je klub koji u litvanskom nogometu ima ime i koji stalno participira u prvoj ligi, ali nikad nije osvojio prvenstvo!! Zadnjih par godina otkad sam ja u Litvi završavali su na 4., 5., 6. mjestu. Žalgiris bi stavio kao Dinamo, a Suduvu recimo kao Slaven Belupo u hrvatskim okvirima. Znači sređen klub, mali grad. Sigurno da je Žalgiris veći klub i ima povijest, naravno tu su i trofeji kojih je Žalgiris samo u zadnje tri godine osvojio 10, za razliku od Suduve. Ali nadam se da ce i Suduva pomalo steći reputaciju kakvu ima Žalgiris, jer to sigurno zaslužuje! Pogotovo se to odnosi na uvjete za rad kakve imamo! Dva pomoćna travnata terena, plus jedan s umjetnom travom u zatvorenoj dvorani u kojoj igramo se do travnja radi zime. Dovoljno je reći da je tu baza reprezentacija Litve i da poljske momčadi dolaze zimi na pripreme kod nas, govori Švrljuga.
Prelazak u novi klub sigurno je zahtijevao prilagodbu?
- Pa sigurno da se treba prilagoditi. Najprije na novi klub i suigrače, puno nas je novih došlo! Nakon 3 godine opet treniram na pravoj travi, sigurno da treba adaptacije. Normalno da se treba prilagoditi i na način igre koji se razlikuje od onoga što sam u Žalgirisu igrao, na mojoj ulogu u momčadi (desno krilo, lijevo krilo, desni bek, op. a.), ali sve u svemu mogu reći da je sve sređeno unutar i oko kluba. Grad ima oko 50,000 stanovnika, miran, obiteljski.
Zajedno s redovitim pretendentima na vrh, Suduva se izdvojila na vrhu ljestvice?
- Tablica ne izgleda loše, četvrti smo trenutno. Posebno s obzirom da nismo ušli na pravi način u prvenstvo (4 utakmice, 4 boda, op. a.), ali kako je vrijeme prolazilo mi smo izgledali sve bolje i počeli smo skupljati bodove. Cilj je probati uloviti treće mjesto koje vodi direktno u Europu, ali prvenstveno da se naprave dobri temelji za drugi sezonu, da svi ostanemo na okupu. Igramo i u Europi, krećemo od prvoga pretkola, pa do kuda stignemo. Održavamo priključak z vodećima, pred nama je sad lakši raspored do reprezentativne pauze pa se nadam da ce biti još bolje. Mogu reći da smo već napravili jedan korak prema vrhu samim time što smo dobili prvaka Žalgiris prvi puta nakon tri godine. Imamo stvarno dobre uvjete, struku, ljudi u klubu naporno rade da bi mi sve imali, tako da uz malo sreće i zajedništva možemo biti konkurentni ostalima, kada je vrh ljestvice u pitanju.
U novom klubu ne nedostaje društva s Balkana?
- Što se tiče druženja, stvarno je super! Ima nas šest Balkanaca, tri Srbina, Bosanac i dva Hrvata, plus treneri koji su iz Srbije! Držimo se skupa, stvarno uživamo, znamo i skupa zapjevat bez gledanja na nacionalnosti. Ali i Litvanci su nam dobro društvo da ne mislite da se samo mi družimo.
Tri godine u Litvi prošle su bez stanke, kako ste uspjeli odigrati sve utakmice od prve do zadnje minute?
- Što radim? Jedem repu i fažol, ha, ha, ha...! Pa ništa posebno, profesionalno se odnosim prema radu, želim trajati čim duže. Dodatan rad mi nikad nije bio problem. Učim od svih trenera, zapisujem treninge, trudim se razmišljati o trenažnom procesu. Žena i djeca su sa mnom, oni su mi na neki način rekuperacija, naravno uz to velika podrška! A Tina stvarno najbolje skuha punjene paprike i fažol i to je daleko od doma još veće zadovoljstvo.
Prošla sezona ostala je upamćena po dva fantastična gola od kojih je jedan izabran za gol godine nekog hrvatskog igrača. Što se čeka ove sezone?
- Takvi golovi dolaze pred Novu godinu, tako da još imam vremena..., šali se Andro Švrljuga.
