Zoran Škerjanc spada u kategoriju najdarovitijih igrača Rijeke u modernoj povijesti.
Škerjanc je za Rijeku igrao pet sezona od početka osamdesetih, igrao je finale jugoslavenskog Kupa 1987. godine, nakon što se vratio 1992. godine odigrao je prvu utakmicu Rijeke u HNL-u... (prva fotografija dolje)
Prije nego što je 1988. godine otišao u Dinamo na poziv Joška Skoblara slovio je jednim od najboljih igrača bivše lige.
U Dinamo je igrao dvije sezone.
Drugu je igrao zajedno s Mladenom Mladenovićem, kada je momčad Dinama prevođena Zvonimirom Bobanom i Davorom Šukerom u sezoni 89/90 postala jesenjski prvak (druga fotografija dolje), ali je na kraju državni prvak postala momčad Crvene zvezde, koja je 1991. godine osvojila Kup prvaka.
Ukratko, prema igračkom CV-u Škerjanc je ostvario vrhunsku karijeru, ali se malo tko sjeća da je prema darovitosti u mlađim uzrasnim kategorijama projekcija njegove karijere izgledala još uspješnijom.
Škerjanc je igrao u jedinoj generaciji juniora Rijeke koja je osvojila omladinski kup bivše države u doba kada su najdarovitiji igrači iz te generacije (Mladen Mladenović/Zadar, Robert Rubčić/Jedinstvo Bihać) morali odlaziti na posudbe prije nego što su dobili priliku na Kantridi.
Ništa čudno za ono vrijeme, na posudama su redovito igrali poznati igrači iz praktično svake prethodne generacije poput Miloša Hrstića (Pazinka) ili Nenada Gračana (Orijent).
Za razliku od njih Škerjanc je bio jedan od rijetkih mladih igrača Rijeke koji su odmah dobili šansu u prvoj momčadi.
Njegov je razvojni put bio drugačiji iako je na početku karijere igrao vrlo malo za prvu momčad što je bilo normalno za petu, šestu europsku ligu iz koje se nije smjelo odlaziti prije 28. godine.
Danas su drugačija vremena, 19-godišnji Ivan Lepinjica izvjesno odlazi iz Rijeke nakon što odigra jednu polusezonu.
Koliko je to dobro za razvoj karijere mladih igrača?
- Teško je mladim igračima kada odu vani mladi, jako je važan faktor sreće i karakter, puno faktora odlučuje... Najbolje je ovo što radi Dinamo, gdje igrači prvo prolaze kroz filter druge momčadi, kasnije igraju za prvu momčad i onda im je lakše prilagoditi se vani. Ovako je puno teže, moraš biti vrhunski talent da bi vani prošao. Posebno ako odeš u vrhunski klub gdje se igra srijeda - nedjelja. Teško je dosegnuti vrhunski nivo, moraš biti najbolji od najboljih u svemu, od vrhunske tehnike do fizike, kaže Škerjanc koji je godinama radio u školi nogometa Rijeke, bio je član stručnog stožera trenera Roberta Rubčića.
Žuta majica i Piksi Stojković
Zoran Škerjanc u sezoni 87/88 slovio je ponajboljim igračem lige. Žutu majicu SN-a, koju dobiva najbolje ocjenjeni igrač u ligi, izgubio je u zadnjem kolu od Piksija Stojkovića, jedne od pet zvijezda Crvene zvezde:
- Piksi me prošao za jedan bod, a ja zadnjih nekoliko kola nisam igrao zbog ozljede. Igrao sam zadnju utakmicu, htio se sam se od riječke publike oprostiti sa Žutom majicom, znalo se da odlazim u Dinamo. Stojkovića su forsirali u zadnjim utakmicama, da sam u zadnjem kolu dobio samo dva boda, bio bih najbolji. Nije baš svatko mogao postati najbolji igrač one lige. Sjećam se da smo igrali u Mostaru protiv Veleža s Tuceom, Kajtazom, Jurićem,... Odigrali smo 1:1, a njihov novinar mene proglasi igračem utakmice, kaže Škerjanc.Ova sezona atipična je po tome što su prilike nakon dužega razdoblja dobili mladi igrači?
- Dobili su šansu silom-prilika, jer financijska situacija očito nije kao prije. Rijeku nisam toliko pratio u zadnjem razdoblju, jer nisam bio u Hrvatskoj. U Kekovo doba bilo je više novaca, pa su se dovodili igrači izvana, sada se klub više okreće svojim igračima. Ona Rijeka je bila puno jača, što se vidjelo po rezultatima u Europi i našoj ligi. Gledao sam finale kupa u Varaždinu, Rijeka je bila dominantna u utakmici protiv Dinama, ne može se ona momčad uspoređivati s današnjom momčadi Rijeke
Jesu li ulaganja u prvu momčad jedino opravdanje da pet godina nije bilo mladih igrača?
- Glavni razlog je što je Kek dovodio igrače izvana, Rijeka je željela ostvariti puno više. Vjerujem da se su školi nogometa dobro radi, kao što se radilo u moje vrijeme, kada sam bio trener juniora i kada sam radio u prvoj momčadi. Teško su mladi igrači i tada ulazili u prvu momčad, jer nisu imali filter. Tada je Pomorac igrao drugu lgu, ali imao je svoju sportsku politiku, nije bilo suradnje. Najbolji put za mladoga igrača je da se prvo afrimira u slabijoj ligi i klubu, ne može mladi igrač iskazati sposobnosti kada traže samo rezultati. Teško je tako postati igrač, mladi igrači puno osciliraju. Jedino što primjećujem je da u školi nogometa ima sve manje igrača koji imaju rješenja u igri jedan na jedan, očito je da se drugačije radi.
Messi ispred Maradone
- Bio sam u Parizu i vidio Mona Lisu u Louvreu, još moram otići u Barcelonu da na Camp Nou uživo vidim Messija. Nadao sam se da ću za Dinamo igrati finale Kupa UEFA protiv Maradone, nismo imali sreće. Ispali smo od Stuttgarta, koji je kasnije izgubio u finalu od Napolija s Maradonom. U ono vrijeme Maradona je za mene bio idol, ali Messi je ipak neka druga dimenzija. Istina da je današnji nogomet drugačiji, nema više onako oštrih startova kao nekada, kada su se tolerirali startovi s leđa. Messi je čarobnjak! Onaj njegov gol protiv Bayerna, kada je bacio na leđa Boatenga, ne može nitko ponoviti! Ronaldo je vrhunski igrač, ali Messi je nešto posebno! Nema pripreme za Messija, sve taktike padaju vodu kada igraš protiv njega, smatra Škerjanc.
Kada govorimo o razvoju mladih igrača, uz dužno poštovanje prema svemu što se ostvarili, dojam je da ste prema talentu ipak više obećavali nego što ste ostvarili?
- Slažem se! Ispalo je tako jer samo otišao u Dinamo u kojemu je u to doba bila velika konkurencija, igrali su Boban, Šuker, Ladić... Najgore je da sam imao peh s ozljedama što me je dosta sputavalo. Otišao sam van, gdje se tada također trebalo puno toga poklopiti, tada su u klubovima smjela igrati samo po dvojica stranaca. Igrao sam u Recreativu kao posuđeni igrač. Htio sam ostati, ali nisu htjeli pristati na uvjete. Kasnije sam otišao u drugu ligu u Francusku, u Orleansu je sa mnom igrao Laszlo Bologni, koji je '86. u Steaui osvojio Kup prvaka. Nisu onda stranci u Europi mogli igrati kao danas.
Zadnjih nekoliko sezona ste vani?
- Zadnje sam radio u Arabiji, prije toga bio sam s Antom Čačićem u Kuvajtu. Ovdje je trenerima jako teško naći dobar posao, nije situacija kao u Zagrebu gdje postoji veći izbor. Ne vidim sebe ovdje, nema mogućnosti i uvjeta, nema klubova u kojima se možeš afirmirati. Okrenuo sam se poslu asistenta, jer nigdje nisam dobio šansu raditi kao prvi trener.
