Opatijska inicijativa dobila je važnog strateškog partnera!
Možda i presudnog u nastojanjima da javna percepcija temeljite promjene financiranja sporta prvo postane prihvatljiva svim sportskim udrugama i klubovima u Hrvatskoj, a zatim svim relevantnim državnim institucijama i zainteresiranim društvenim skupinama na čelu s političkim strankama.
Zlatko Mateša javno podržava prijedlog Damira Miškovića, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) zalaže se za promjene koje inicijalno predlažu predstavnici pet nacionalnih saveza tzv. loptačkih sportova okupljenih u neformalnu udrugu nazvanu Opatijska inicijativa prema mjestu okupljanja.
Podsjetnika radi, Mišković je u Opatiji okupio predstavnike nogometnog, košarkaškog, rukometnog, vaterpolskog i odbojkaškog saveza, koji okupljaju 230.000 registriranih sportaša.
Pet nacionalnih saveza najvećeg društvenog i sportskog značaja predložili su radikalnu promjenu sustava financiranja klubova iz četiri izvora: TV-prava, kladionice, turističke i boravišne pristojbe, porezne olakšice za pravne osobe.
Prema tom prijedlogu, promjenom Zakona o sportu država bi godišnje ishodovala oko 200 milijuna eura za potrebe oko 300 klubova.
I tu počinju društveni i politički prijepori!
Već sama činjenica da vlasnik jednog nogometnog kluba traži poticaje kroz državne namete izaziva otpore na različitim društvenim razinama.
Na Miškovićevu poziciju još uvijek negativno reagira utjecajni dio društveno-političkog establišmenta i veći dio javnosti koja nije dovoljno upoznata s meritumom prijedloga Opatijske inicijative.
Jasno da Miškovićevi prijedlozi imaju ishodište u poslovanju HNK-u Rijeka, ali kada se sadržaj prijedloga primjeni na sve korisnike u hrvatskom sportu, izravna korist jednog privatnog nogometnog kluba iz Rijeke postaje zanemariva.
Kako vrijeme prolazi Miškovićev slojeviti koncept financiranja polako dopire do svih društvenih slojeva i dobiva sve širu potporu.
Potpora Zlatka Mateša postala je krucijalna zbog baze, HOO okuplja 85 nacionalnih saveza olimpijskih i neolimpijskih sportova.
Ako 80 saveza podržava inicijativu prema kojoj bi država financijski poticala klubove iz samo pet saveza, to znači da Miškovićev prijedlog ima puno širu društvenu korist.
Istina, HNK Rijeka i manja skupina najboljih hrvatskih nogometnih klubova godišnje bi dobili po cca. 6 milijuna eura, ali prema istom prijedlogu značajnu financijsku korist imali bi ne samo drugoligaški, nego i svi trećeligaški nogometni klubovi s nacionalnim natjecateljskim predznakom.
Na isti način država bi sufinanirala klubove u nacionalnim natjecanjima u košarci, rukometu, odbojci i vaterpolu.
Zašto bi 80 nacionalnih saveza podržavalo takve pogodnosti za klubove iz samo pet saveza?
Zato što bi se na taj način bitno rasteretio godišnji budžet HOO-a, pa bi 80 saveza dijelilo puno više novca!
Opatijska inicijativa nema baš dobro razrađeni piar, jako puno javnog prostora treba još ispuniti s relevantnim informacijama prije nego se javnost upozna s detaljima prijedloga.
Prije toga neće biti moguće postići konsenzus među političkim strankama koje se ne mogu usuglasiti ni oko načina međusobne komunikacije u Saboru, a kamo li oko jednog zakona.
U procesu lobiranja posebno treba isticati tri ishodišne točke.
Prvo, izravnu korist od ovakvog načina financiranja imali bi svi nacionalni savezi u Hrvatskoj. Podrška HOO-a prilog je činjenici da klubovi iz pet nacionalnih saveza nisu privilegirani kao što se činilo javnosti.
Drugo, izravnu korist imali bi i klubovi koji nemaju predznak nacionalni, jer bi se dio prihoda od turističkih i boravišnih pristojbi poredstvom lokalnih samouprava vraćao u sportsku bazu. U praksi to znači da bi koristi trebala imati i Općina Civljane ako najmanja općina (cca. 250 stanovnika) u Hrvatskoj odluči osnovati neki sportski klub.
Treće, najviše proturječja u javnosti izaziva koncept državne dotacije od kojega bi koristi trebala imati država!
Prema konzervativnoj metodi izračuna država od sporta godišnje prihoduje najmanje 500 do 600 milijuna eura dok prema realnim fiskalnim pokazateljima prihoduje blizu milijardu eura.
Ako kroz predložene zakone država oko 200 milijuna eura vrati sportu, međunarodno kompetitivniji hrvatski klubovi generirali bi državi puno veći godišnji prihod od milijarde eura što znači da bi isplatili ulaganja.
