Igor Bišćan odradio je u prvom dijelu sezone vrhunski posao.
Nakon što je u 11. kolu preuzeo mentalno rastrojenu momčad, uz malo sportske sreće i puno osobnog doprinosa u stvaranju pozitivne atmosfere uspio je igračima vratiti tonuse s početka sezone.
Najvažnije, pobijedio je u osam od devet natjecateljskih utakmica.
Ostvario je šest pobjeda u HNL-u i dvije pobjede u Kupu, odigrao jednu neodlučenu utakmicu na Poljudu (Hajduk 1:1), poraz nije doživio.
Rijeka je pod Bišćanovim vodstvom jedina pobijedila Dinamo u HNL-u.
Nakon dvomjesečne krize u zadnjim utakmicama riječka momčad počela je igrati dopadljiv nogomet i ponovo zauzela mjesto na ljestvici koje prema kvaliteti zaslužuje od prvoga kola.
Ako se tijekom zimske stanke Bišćan bude bavio analizom vlastitih zasluga za ovakve rezultate, dovoljno je da se pogleda u ogledalo.
Ovakav utjecaj na igrače Bišćan prije svega zahvaljuje svom habitusu, potpuno suprotnom od Matjaža Keka.
Igračima je s Bišćanom toliko postalo ugodno živjeti nogomet da iza Keka ništa nelagodno u svlačionici nije ostalo u nepuna dva mjeseca.
Ostale su samo uspomene na najuspješnijeg trenera u povijesti kluba koji je pet sezona radio sjajan posao.
Posao koji Bišćan tek počinje raditi!
Incijalna faza za Bišćana uspješno je završila sa zadnjom utakmicom u jesenskom dijelu sezone.
Od prvoga dana priprema za nastavak sezone Bišćanu više neće biti dovoljno baviti se negativnim Kekovim utjecajem na igrače od kojih će neki otići već u siječnju.
Čim počnu stizati novi igrači Bišćan mora početi stvarati nove vrijednosti na terenu od kojih žive svi klubovi na svijetu.
Od početka iduće godine Bišćana se s Kekom više neće uspoređivati prema karakteru nego prema znanju.
A Kek je u proteklih pet godina postavio takve stručne standarde da Bišćan ništa bitno u načinu igre nije promijenio otkada je postao trener Rijeke.
Promijenio se samo odnos igrača prema treneru.
