Rijeka je ispala iz Europske lige na neočekivani način.
Momčad koja je do unazad tri tjedna slovila izglednim kandidatom za plasman u skupine Europe lige psihološki je potonula u svega tri ozbiljnije natjecateljske utakmice, dvije protiv Sarpsborga i Hajduka.
Očito je teret favorita bio pretežak za pleća većine glavnih igrača, koji su u završnici prošle sezone i posebice tijekom pripremnog razdoblja izgledali vrlo moćno.
Ispadanje iz Europe sigurno mijenja kratkoročne poslovne planove, u preostalih desetak dana prijelaznog roka vlasnik Damir Mišković nema nikakvog razloga kalkulirati s ponudama za najskuplje igrače.
Ako se ukaže prilika, do kraja kolovoza Mišković će vjerojatno pokušati dovesti neko novo lice u svlačionicu.
S obzirom kako su glavni igrači izgledali u utakmicama Europske lige, promjena mentalne slike momčadi nameće se kao nužnost.
Puno toga ovisi o reakcijama igrača u dvjema idućim utakmicama na Rujevici protiv Rudeša i Istre 1961.
Nakon toga slijedi utakmica protiv Dinama u Maksimiru koja će bitno odrediti jesenski dio sezone.
Što se tiče Matjaža Keka, njegova je odgovornost u ovim trenucima najveća.
Izvjesno je da će Mišković prije promijeniti vlasnika kluba nego trenera, Kek je odavno postao više od trenera.
U konačnici Mišković se tek počeo baviti nogometnim biznisom za svoj račun, a Kek već pet godina stvara milijune eura dodatne vrijednosti.
Nakon ispadanja iz Europske lige zarada će biti manja, a pritisak na Keka veći.
Rijeka svake godine mora namaknuti više do 10 mil. eura da bi mogla funkcionirati na sadašnjoj razini.
Budući da cijena igrača raste kroz rezultate momčadi, štetu nastalu (pre)ranim ispadanjem iz Europske lige moguće je sanirati jedino borbom za trofeje u HNL-u.
