Aramis Naglić između ostalog bio je pomoćnik Velimira Perasovića, bivšega izbornika koji je 2015. godine podnio ostavku nakon teškog poraza (59:80) od Češke u osmini finala EP-a.
U toj utakmici hrvatska reprezentacija izgledala je slično nemoćno kao u utakmici (78:101) osmini finala protiv Rusije, povijest se očito ponavlja.
Međutim, nakon teškoga poraza protiv Rusije prvo se nameće pitanje kako je moguće da igrači uđu onako suzdržano u utakmicu koja je bila presudna:
- Ulaz u utakmicu je jako bitan, suglasan sam da je ulaz u utakmicu bio premekan. Ako znaš da protivnik ima jednog ekstra igrača kao što je Šved, onda je jasno da moraš biti agresivniji. Ja inače mislim da je važno nešto drugo, što često ponavljam. Mi u kontinuitetu precjenjujemo vlastite vrijednosti. Naša reprezentacija ima jednog ekstra igrača, a to je Bogdanović. Šarić je sjajan igrač, svima nama jako simpatičan, ima pozitivnu energiju, ali Šarića je puno lakše zatvoriti nego Bogdanovića. Mi smo u utakmicu protiv Rusije ušli kao da smo favoriti, ne osvrćući se na njihove vrijednosti. Ako analiziramo rusku momčad i pogledamo visine ugovora njihovih igrača, vidjet ćemo da je ruska momčad puna igrača koji imaju visoke ugovore u vrhunskim klubovima. A visine ugovora rijetko lažu o kvaliteti igrača. Žao mi je što nismo imali moć ispod koša, što u momčad nije bio barem jedan od dvojice centara, Zubac ili Žižić. Znamo godinama da nemamo vrhunsku klasu "na lopti", što je uvjet da se ostvari vrhunski rezultat. Nastup na Olimpijskim igrama bio je fantastičan, sjajna atmosfera nas je zavarala. Da bi se ostvarili vrhunski rezultati, moraš imati vrhunski posloženu momčad. Smatram da je ovo realnost, iako je dojam uvijek loš kada se onako izgubi utakmicu. Ne želim nikoga opravdavati, ali nisam razočaran. Žao mi je ljudi iz stožera i igrača, jer znam koliko su energije uložili i koliko im je sada teško. I sam to doživio ne tako davno nakon utakmice protiv Češke, od takvih se stresova čovjek dugo oporavlja. Ali 'ajmo jednom reći da se moramo pomiriti s nekim stvarima, što ne znači da moramo biti negativni prema ovom što se dogodilo i što će se dogoditi u budućnosti, kada saznamo odluke Ace Petrovića i HKS-a i kada se počnu donositi odluke o budućnosti naše košarke, kaže Naglić.
Između ostalog Naglić je član Stručnog savjeta HKS-a, gdje sjede Dino Rađa, Toni Kukoč, Damir Knjaz, Damir Mulaomreović, Marijan Mance i Veljko Mršić. Teško je izdvojiti problem struke ako se izbornici mijenjaju, a rezultati su otprilike isti:
- Struku je u svakom sportu najlakše okriviti. Jasno da struka uvijek ima svoju odgovornost, procjene trenera imaju svoju težinu. Rad u reprezentaciji je specifičan, jer struka treba donositi brze i dobre odluke. Za jednog košarkaškog djelatnika delikatno je raspravljati o toj temi, jer nisam bio s reprezentacijom da bih znao što se događalo na treninzima i u glavama igrača. Onako sa strane čini mi se da napadačka igra nije imala dovoljno fluidnosti. Puno toga je ovisilo o Bogdanoviću, koji je od 28 poena protiv Rusije postigao 24 izuzetno teška poena. Nismo uspjeli stvarati prednost da bismo postizali lake poene, što je na kraju bio ključ. Ponavljam, možda je to problem individualne kvalitete, smatra Naglić.
Na kraju ipak bodu u oči 101 primljenih poena, što pokazuje kako se igrala obrana. A obrana u svakom momčadskom sportu počiva na istim principima, organizacija i motiviranost:
- Definitivno! Rusi su nam pogodili sve sa strane, Šved je razigrao sebe i momčad, ali to nisu ni bili teški poeni, lagano su stvarali prednost pod košem. Ali razgovaramo o kvaliteti: Mozgov je nedavno potpisao stomilijunski ugovor za Netse, a mi njemu pariramo s Planinićem, koji u A-1 talijanskoj ligi igra za tristotinjak tisuća eura godišnje ili sa Žorićem koji igra u Ciboni. Nemojmo se zavarati! To je isto kao kada Rijeka u Ligi prvaka igra protiv klubova koji imaju višestruko veće budžete. To ne znači da se nije moglo igrati agresivnije ako utakmica curi iz ruku, ako osjetiš da protivnik dominira, uvijek postoji nešto što se može napraviti. Aco je uvijek bio majstor za motivaciju igrača... Pa igrajmo na granici incidenta ako treba u utakmici koja se igra jednom u dvije godine. Jednostavno smo se raspali u drugom dijelu, doživjeli smo još jednu traumu, stožera i igrača posebno mi je žao jer su vjerovali da se nešto može napraviti. Realnost je nešto drugo. Moramo biti skromni i pripremiti se za kvalikacije za SP, probati kompletirati najbolju reprezentaciju, vidjeti koji ćemo sastav uspjeti okupiti, zaključuje Naglić.
