ŽELJKO TONKOVIĆ Ne slažem se da mladi igrači nisu mogli dobivati veću minutažu proteklih sezona

Željko Tonković najiskusniji je trener u VK-u Primorje. Dugogodišnji vodtelj jedne od najboljih vaterpolskih škola u Hrvatskoj ni sam ne zna koliko je titula prvaka osvojio s mladim uzrastima, a kao trener prve momčadi Primorja vrhunac je doživo je 2004. godine na Final Fouru Lige prvaka u Budimpešti, gdje je Primorje osvojilo treće mjesto.
 
Tjedna dana pred početka sezone u kojoj Primorje započinje novo klupsko poglavlje, Tonković je namjerodavniji prokomentirati sportsku politiku baziranu na vlasitim igračima:

- Na duži rok, za tri, četiri sezone, ovakav je projekt definitivno isplativ, u njega se isplati ulagati. Kratkoročno može dati rezultata u normalnim okolnostima, što znači da se svake godine u stabilni prvoligaški tim uključi po nekoliko darovitih i dovoljno kvalitetnih mladih igrača, koji rastu kroz sve veću minutažu. Tada je taj ulazak normalan, pa se od mladih igrača može očekivati da za sezonu, dvije preuzmu vodeće uloge u momčadi. Mi nažalost takvu situaciu nemamo! Silom-prilika imamo momčad sastavljenu od golobradih mladića, koji su bili u prvoj momčadi, ali nisu dobivali puno prilika, pa nisu ni mogli stasati. Oni više nisu tako mladi, ali nemaju potrebno iskustvo. Ništa ne znači ako talentirani igrač ne igra ili ako se na prijelasku u prvu momčad izgubi. Tek za tri, četiri sezone možemo ostvariti napredak ako cijeli ovaj tim od čelnika do struke ostane na okupu i ako čelnici podrže struku u što vjerujem. Kao što vjerujem da ćemo se mi iz omladinskog pogona znati prilagoditi potrebama prve momčadi, kaže Tonković.

Ima li škola takvog potencijala da Primorje ponovo bude u vrh hrvatskog vaterpola?

-  Nezahvalno se baviti takvim prognozama, ali ako ostanemo svi na okupu, vjerujem da je moguće. Potencijala ima, a hoće li se potencijal realizirati kao što očekujemo, pokazat će vrijeme. Ja sam optimist iako će se uvijek trebati dovesti jedno ili dva pojačanja sa strane da bi se složila momčad koja će biti kompetitivna u hrvatskom vaterpolu. Ne vjerujem da će ponovo naći sredstva da se složila kakvu je Primorje imalo prošlih sezona.

Nepisano pravilo je da klubovi koji imaju novaca kupuju gotove igrače, dok se mladima okreću klubovi koji nemaju novca. Jasno je zašto mladi igrači ne dobivaju šansu u bogatim klubovima?

- Ne slažem se da mladi igrači nisu mogli dobivati veću minutažu proteklih sezona. Stalno sam to isticao, ali nisam imao adekvatnog partnera na drugoj strani. Nisam se slagao s onakvom politikom, što sam otvoreno govorio. Nije to bio moj nego stav svih nas koji radimo u školi vaterpola. Kada bih mogao birati između novca i ulaganja u mlade, srce me vuče prema radu s mladima koji me ispunjava. S druge strane, profesionalac sam i živim od novca. Teško mi se opredijeliti! Najvažnije je da se u školi vaterpola ništa nije promijenilo, dogodile su manje kadrovske promjene. Igor Pezelj je preuzeo mlađe juniore umjesto Samira Baraća, Saša Tiškivski preuzeo je momčad mlađih nada.