Lovro Paparić i Fran Čubranić vratili se u Primorje sa srebrnim medaljama osvojenim na U-20 Svjetskom prvenstvu održanom u Beogradu.
Dok su dvojica mladića Primorja igrali završnicu Svjetskog prvenstva, njihovu suigrači počeli su pripreme za novu sezonu pod vodstvom trenera Igora Hinića:
- Cijelo vrijeme tvrdimo da imamo puno potencijala u mlađim generacijama što Primorje stalno pokazuje u natjecanjima mlađih kategorija i po broju mladih reprezentativaca. Paparić i Čubranić su ostvarili veliki uspjeh, Čubranić je izabran za najboljega vratara na Svjetskom prvenstvu, a to nisu male stvari. Međutim, igranje u juniorskom uzrastu je jedna, a igranje u seniorskomm uzrastu je druga stvar. Naravno da će Paparić i Čubranić biti naše uzdanice, govorimo o dvojici mladića koji pokazuju iznimnu volju za radom, prezadovoljan sam njihovim odnosom. Međutim, ne bi bilo realno očekivati od njih previše. Uspoređujem to s vremenima kada sam ja počinjao. Tada se smatralo da moraš ući u reprezentaciju do svoje 17., 18. godine, jer kasnije više nećeš imati priliku. A zadnje Svjetsko prvenstvu u Mađarskoj pokazalo je da mladih centara zapravo ni nema. Pretpostavljam da je razlog što je vaterpolo toliko napredovalo da na najvišem nivou igrači moraju biti fizički najmoćniji, što se događa u kasnijim godinama, tamo negdje od 22., 23. godine pa nadalje. Vaterpolo je postao fizički puno zahtjevniji nego što je bio nekada tako će Papariću trebati vremena da stasa. Što se tiče Čubranića, vratari u najbolje godine ulaze negdje oko 25. godine, što znači da obojici treba još puno rada i strpljenja. Puno se toga mora posložiti da oni razviju svoj potencijal do kraja, kaže Hinić.
Na određeni način opisali ste svoj prvi trenerski posao, ali stvaranje igrača i vrhunski rezultati najčešće ne idu ruku pod ruku?
- Delikatno pitanje! U sportu je rezultat najvažniji i ne možeš se ponašati kao da nemaš imperativa. To su floskule, uvijek moraš imati neki cilj. Slažem se da razvijati mlade igrače, trpjeti njihove pogreške i istodobno juriti za rezultatima, ne ide jedno s drugim.
Kakvi su prvi dojmovi u radu s mladom momčadi?
- Čeka nas teško natjecanje u Jadranskoj ligi, borit ćemo se s POŠK-om za ostanak u ligi. Mislim da bi ostanak u ligi bio ravan velikom uspjehu, koji možemo ostvariti. Kao što sam rekao, da bi se vaterpolo igrao na najvišoj razini, mora se biti fizički moćan. Prošla su dva uvodna tjedna treninga, tek ćemo sada početi raditi na snazi. Počinju treninzi koji znaju biti dosadni, ali bez toga ne ide. Ne može se igrati nogomet ako ne možeš trčati, isto tako ne može se igrati vatepolo ako ne možeš plivati. Ako se dignemo fizički na potrebnu razinu, onda su nam ciljevi puno bliži. Koliko će to biti moguće u ovom trenutku ne znam, znam samo da ćemo na fizičkoj spremi bazirati našu igru.
Tko je ostao od starijih igrača?
- Starijih igrača u doslovnom smislu nemamo. Od igrača koji su zadnjih sezona bili u prvoj momčadi ostali su Peroš, Vrlić, Mudražija i Tkač, a oni su svi još uvijek mladi igrači. Nakon njih dolaze igrači od 18, 17, 16 godina... Problem je što smo ostali samo na jednom centnu, mladom Papariću. Tražimo rješenja što će biti otežavajuća okolnost u igri.
Čime biste bili zadovoljni u debitantskoj sezoni?
- Imamo jako dobru atmosferu na treninzima i kada počnemo igrati utakmice bih bio zadovoljan da igrači igraju jedan za drugoga.
