Saša Matijaš postao je novi predsjednik Orijenta 1919 nakon jedinstvene prezentacije programa koju su skupštinari prvi put imali priliku vidjeti.
Matijaševi planovi vezani za renoviranje stadiona izneseni su u dogovoru s vlasnikom objekta Gradom Rijeka, postavljanja stolica, uređenje tribina i svlačionica te održavanje igrališta obveza je vlasnika objekta.
Planovi su realni, troškovnici nisu veliki, Krimeja bi relativno brzo mogla osvanuti primjereno dotjerana.
Davno su prošla vremena kada je na ulazu u službene prostorije Orijenta stajala maketa novog stadiona na Krimeji, početkom devedesetih postala je moda graditi virtualne stadione po gradu.
Novi predsjednik zajedno s novom upravom preuzeo je obvezu održavati momčad na trećeligaškoj razini te u dogledno vrijeme pokušati Orijent vratiti u drugu ligu.
Zbog toga je Matijaš zbunio sportsku javnost kada je prezentirao brojke planiranih budžeta za iduće tri godine (0,8 mil., 1 mil., 1,1 mil kuna).
U tom kontekstu prije svega priznanje treba odati Emiliju Marganu i bivšoj upravi, koja je s godišnjim budžetom od samo 530.000 kuna u četvrtoj ligi ostvarila mogućnost plasmana u treću ligu.
Usporedbe radi, susjedni Pomorac 1921 troši otprilike isto toliko novca godišnje, već je izgubio prvu utakmicu u prvoj županijskoj ligi.
Bitna je razlika da je Pomorac 1921 od Općine Kostrena ove godine dobio oko 400.000 kuna, a Orijent 1919 od Grada Rijeke oko 70.000 kuna.
Ostale troškove pokrile su članarine (cca 300.000 kuna) i sponzori Orijenta.
Saša Matijaš nije od jučer u nogometu, dobro poznaje glavne parametre uspjeha u nogometu.
Matijaš je postao član uprave HNK-a Rijeka u mandatu Roberta Ježića.
Kada je Gabriele Volpi kupio Rijeku redovito se pojavljivao u loži na Kantridi zajedno s nekolicinom sadašnjih članova uprave Orijenta.
Svi su tada pokušavali sjediti što bliže Damiru Miškoviću, koji je za 250.000 eura namjeravao kupiti Pomorac čime bi Rijeka dobila sestrinski klub za razvoj igrača.
Da Social Sport kao vlasnik Rijeke ne bi bio u sukobu interesa, Mišković je trebao pronaći fiktivnog vlasnika Pomorca koji je u drugoj ligi tada trošio oko 2,5 mil. kuna.
Spominjala su se različita imena potencijalnih vlasnika Pomorca, pretežito strana.
U prvoj rečenici na predstavljanju ničim izazvani Matijaš demantirao je kuloarske spekulacije da je svojedobno u Miškovićevo ime trebao kupiti Pomorac.
Očito da nije sjedio dovoljno blizu središnje lože na Kantridi.
Koji normalan poduzetnik zbog poslovnog interesa može kupiti bilo koji nogometni klub u državi u kojoj postoje samo dva financijski samoodrživa kluba, Dinamo i Rijeka?!
Matijaš nije imao nikakav poslovni interes, kada je odlučio postati predsjednik Orijenta 1919, što ne znači da će sa samo milijun kuna ući u drugu ligu.
Dva stabilna regionalna trećeligaša, Opatija i Krk, trenutačno troše približno isto, oko 1,5 mil. kuna godišnje.
Vinogradar u istoj ligi troši oko pola milijuna kuna više, što znači da se počeo pripremati za drugu ligu.
Negdje na ovom mjestu brojke u budžetima dobivaju drugačiji smisao kada se pogledaju brojke na ljestvici.
Nakon četiri kola Orijent 1919 ima isto bodova kao vodeći Krk i Vinogradar, te čak 7 bodova više od Opatije.
Orijent 1919 s dvostruko manjim godišnjim buždetom dodanu vrijednost očito crpi u tradiciji i početnoj euforiji.
Euforija će uskoro splasnuti, a tradicija obvezuje.
