Udičarka lovranskog Zubaca Marina Mavrinac Matulja donijela je u Lovran titulu svjetske prvakinje u ribolovu štapom s obale (surf castingu) iz daleke Južnoafričke republike.
Izuzev pojedinačnog naslova, Mavrinac Matulja i njene reprezentativne kolegice Tea Radil, Ardena Bajlo, Nikolina Kotlar, Ela Gazina (sve Zubatac Zadar) te Sanja Lotspaich (SRD Ičići), predvođene izbornikom Srećkom Šobotom i trenerom Lukom Bučevićem, također Lovrancima, osvojile su i broncu u ekipnoj konkurenciji 12 zemalja.
- Još se nisam posložila sa svim tim. Pomislim, je li to stvarno istina!? Uvijek želiš postati svjetska prvakinja, ali nekako ispada nedostižno. Sada kada se to dogodilo, još uvijek ne mogu vjerovati, nisam svjesna. Sve mi je u nekakvoj pozitivnoj magli, ali osećaj je dobar, počela je svoju priču svjetska prvakinja Marina Mavrinac Matulja koja se tek vratila iz Južnoafričke Republike u subotu.
Lovranci su priredili doček koji će ostati upamćen kao i osvojena medalja.
- Kada sam bila prvi puta u Južnoafričkoj Republici bila sam oprezna, a sada kada sam došla, bilo je kao da sam došla među svoje. Ljudi su ljubazni, dragi i dobri, priroda je prekrasna, osjećala sam se kao doma. Mi smo reprezentativke i sve znamo ribu loviti gdje god da dođemo, ali uvijek postoje male sitnice koje se razlikuju od mora do mora, od zemlje do zemlje. Te male tajne, prame, štapovi, mašinice doznaš iz razgovora s kolegama iz svijeta. Treniraš isto, trudiš sve, i ovaj puta se sve posložilo meni. Sve zajedno smo bile i prvi puta u Južnoafričkoj Republici i tada smo bile druge na svijetu. Puno znači to iskustvo koje smo samo nadogradile, dodaje Mavrinac Matulja.
Uvjeti su bili drugačiji, prvi puta je bio studeni, a sada u veljači je u Južnoafričkoj Republici kao kod nas u kolovozu.
- Velika razlika je i kada puše sjeverni vjetar ili jugozapadni. Sjeverni vjetar hladi površinu mora i onda sve one ribe koje su inače u plićem, bježe u dubinu. To tjera na promjenu taktike. Sada se lovila druga riba, golub, plava raža, sve otrovne ribe...Ovaj puta sam bila hrabrija, ulazila sam u more, hvatala ribu za rep i glavu, golubu sam stavila ruku u usta da ga izvučem. Cijeli sam život u ribolovu, nisam se bojala. No, taj vjetar je bio veliki faktor koji je većini natjecateljica smetao. Ja sam stalno na moru, ne samo zbog ribolova već i zato što mi djeca jedre tako da sam navikla da mi vjetar puše u lice i nije mi to problem. Taj dan sam igrala puno jače od drugih i osvojila naslov, pojašnjava svjetska prvakinja iz Lovrana.
Uoči odlaska na Svjetske igre, Marina Mavrinac Matulja nije si postavljala cilj.
- Nadala sam se najboljem kao i uvijek. Lijepo je ići na natjecanja, taj adrenalin koji tamo doživimo ne može se uspoređvati sa ribolovom iz gušta kod kuće. Predsjedniku Marinoviću sam rekla da nikad nisam bila spremnija i da ću ih sve "potaracat" kad dođem u Južnoafričku Republiku. Na kraju je tako i ispalo, no nisam otišla s mišlju da moram osvojiti naslov, prenosi udičarka.
A izuzev što je svjetska prvakinja Marina Mavrinac Matulja je majka troje djece koja, radi u osnovnoj školi, piše pjesme i tekstove za scenske igre djece. I još uvijek ima vremena za dobru pripremu za natjecanja.
- Puno nastupamo, a teme su uvijek vezane za ribolov i more, doživljaji mog djeda, oca i kuma. U kuhinji imamo veliki kalendar u kojem su svi vikendi popunjeni. Djeca su mi jedriličari, otac im je trener i onda kada dođe kalendar regata upišemo sve vikende, dodamo moja natjecanja i krenemo. Život nam je posložen, ali mi to volimo, glavno je da možemo sve ispuniti i da u tome uživamo. Kolovoz nam je rezerviran za zajednički odmor, odlazak barkom po Jadranu i uživanje, zaključila je svjetska prvakinja.
