Duje Baković jedinstvena je pojava u riječkom nogometu!
U doslovnom smislu pojava budući da je pomoćnik trenera Orijenta 1919 nekoliko godina plijenio pažnju svojom izgledom na naslovnicama prestižnih modnih časopisa.
Bivši igrač Rijeke iznenadio je svojedobnom odlukom da u 27. godini završi igračku karijeru zbog karijere modela:
- Modelingom sam se počeo baviti spontano nakon što sam odlučio rano prekinuti karijeru. Mene puno stvari zanima u životu, trebao mi je odmak od nogometa, dobio sam priliku koju sam prihvatio i počelo je super. Tri godine bavio sam se modelingom, ali nisam taj posao shvatio kao svoj poziv. Razmišljajući što dalje u životu, trenerski posao također je došao spontano. Krenuo sam na Akademiju HNS-a, počeo raditi kao asistent i svaki dan sam sve više zaljubljen u taj posao, kaže Baković.
Zašto ste prekinuli karijeru modela, izgledalo je obećavajuće, surađivali ste s poznatim agencijama?
- Dobro je išlo, ali to je vrlo nesiguran posao. Ovisi od sezone do sezone, najmanje ovisiš o sebi. Ne možeš puno utjecati na svoju karijeru kao u recimo u nogometu gdje znaš kako možeš napredovati. U modelingu dođeš na casting, nekome se sviđaš ili ne sviđaš jer nisi tip za konkretni posao. To je više sreća, kao da svaki dan igraš loto. Oženio sam se, supruga Simona je top-model i ona mi je najveći dobitak iz toga razdoblja života. Vjerojatno je trebalo biti tako u životu da bih se oženio za Talijanku iz Napolija! Planiramo djecu, ne mogu više voditi onakav život i misliti što da radim iz dana u dan. O trenerskom poslu razmišljao sam još dok sa igrao, mislim da u tome mogu dati dosta.
Nogometnu karijeru prekinuli ste u naponu snage što nije ubičajeno na onako visokoj razini?
- Sam sam odgovoran za takvu odluku. Bio sam razočaran, donio sam tada neke odluke o kojima danas nema smisla razmišljati. Uglavnom, nikada nisam bio tipičan nogometaš, zanimalo me je jako puno toga izvan nogometa kao što me zanima i danas. Ali nisam zbog nogometa bio u depresiji, jednostavno sam iskoristio priliku da probam nešto drugo.
Počeli ste raditi s Danilom Butorovićem i nastavili s Marinom Mikcem?
- Jako sam zadovoljan. Danila poznajem iz Rijeke, dok je radio u mlađim kategorijama ja sam igrao. Kada sam se počeo školovati za trenera, pitao sam Danila smijem li gledati njegove treninge, čuo sam da dobro radi. Nakon što sam gledao nekoliko treninga, pozvao me da počenm raditi s njim. Tako sam počeo volontirati! Nakon mjesec dana Danilo je otišao kod Slavena Blića, došao je Marin. Imam dosta sreće u živou, jer mi je Marin najbolji prijatelj.
Imate također sreću da ste došli u Orijent 1919 u euforičnom razdoblju, atmosfera oko kluba je vrlo poticajna?
- Prvo moram naglasiti da sam uvijek gajio velike simpatije prema Orijentu. Prvu seniorsku sezonu igrao sam za Orijent, nakon toga vratio sam se u Rijeku. Uživao sam tih godinu dana u Orijentu, i danas je pamtim kao jednu od najljepših u karijeri. Tada je Orijent također igrao treću ligu kao danas, atmosfera je tada također bila poticajna, uprava je bila dobra kao danas... Dosta je sličnosti između prve godine koju sam u Orijentu igrao kao senior i prve godine koju radim kao trener! Zadovoljan sam, surađujem s dobrim trenerom, radim s kvalitetnim igračima, za nekog tko tek počinje raditi trenerski posao gušt je raditi u takvom okruženju.
Orijent 1919 je u nastavku sezone istaknuo drugoligaške ambicije?
- Imamo dobru startnu poziciju, sve ovisi o nama. Nema pritiska, imamo dobru podršku i dobru momčad, svi zajedno mislimo da možemo napraviti taj iskorak iako znamo da neće biti lako.
Mikac i vi svojedobno ste u Orijentu igrali kao posuđeni igrači Rijeke s kojom za sada ne surađujete?
- Za razvoj mladih igrača u regiji bilo bi dobro da Orijent uđe u drugu ligu. Mislim da bi to više odgovaralo Rijeci nego Orijentu u kojemu bi mogli igrati talentirani mladi igrači. Mladi igrači Rijeke danas pogotovo ne mogu odmah igrati za prvu momčad Rijeke, kvaliteta se zadnjih godina jako podignula. Mislim da bi struci Rijeke odgovaralo da razvoj svojih mladih igrača prate u Orijentu.
Iz Rijeke ste otišli godinu dana prije nego što je došao Damir Mišković?
- Reći ću samo najvažniju razliku, a to je kamp! Kada bi padala kiša, mi smo tada trenirali iz gola na Kantridi! Zahvaljujući Miškoviću kamp je postao najveće bogatstvo Rijeke! To me kao trenera najviše zanima, a o ostalim razlikama neću govoriti jer nema smisla.
