Dugo, dugo Antuna Dunkovića nije bilo na Kvarneru. Iako su omalenog "veznjaka" ljubitelji nogometa zapamtili kao oličenje poštenja i pravog pristupa "poslu", uz kvalitetu koja možda nije do kraja eksplodirala, s vremenom je pao u zaborav. Diskretno je, zapravo, stigao, diskretno i nestao sa nogometnog zemljovida Rijeke i okolice. Iako je ostavio trag u Rijeci, Pomorcu...
- Evo me, opet sam ovdje, baš uživam na suncu s djecom. Da, moram se pohvaliti, dobio sam dvoje djece, to je najveći razlog moje sreće. - javio se Dunković.
Nogomet? Što je s nogometom, "gdje ste bili, što ste radili"...
- Pet godina u Belgiji. Mechelen. Bilo mi je dobro, zapravo odlično. Ali, u prosincu prošle godine ta je epizoda završena.
I onda se, odjednom, otvorila mogućnost dolaska u Crikvenicu?
- Da. Sreo sam trenera Dalibora Starčevića, popričali smo, ja sam zamolio ako bih, za početak, mogao trenirati s njima... On nije imao ništa protiv, a kako mi se u međuvremenu nije otvorio novi angažman, odlučio sam se registrirati za Crikvenicu. Moram istaknuti kako su svi, ponajprije Starčević, bili više nego korektni. Dogovorili smo se doslovce za pet minuta.
Što dalje? Ostajete, odlazite opet u inozemstvo?
- Za sada sam u Crikvenici. Igrat ću, normalno, ako me trener postavi u momčad. Je, posljednji smo na ljestvici, ali uvjeren sam kako ćemo na proljeće biti daleko moćniji i postizati kvalitetne rezultate. No, isto tako, moram priznati da smo se usuglasili, ukoliko mi se otvori mogućnost odlaska preko granice, Crikvenica će me pustiti, neće mi raditi probleme. Tu još jednom naglašavam nevjerojatno korektan odnos svih u klubu.
Ponuda imate?
- Ne, za sada ne. Barem ništa konkretno. Iako, nešto se vrti...
Sarajevo? Igrali ste za njih u prijateljskom dvoboju protiv Rijeke?
- Eh... Ovako ću vam reći, sve su opcije otvorene. Za sada neka ostane na tome. Ako se nešto promijeni, čujemo se, javit ću...
