Ove sezone prvak Prve županijske lige neće igrati u višem ragu, Risnjak ne ispunjava uvjete natjecanja u četvrtoj ligi.
Lokve su proslavile uspjeh svoga kluba, Risnjak ima najbolju seniorsku momčad u županiji, ali malena općina od tisuću stanovnika ne može logistički udovoljiti kriterijima više lige.
Nedostatak djece kronični je problem u cijelom Gorskom kotaru što najbolje zna Anto Jakovljević.
Voditelj jedine škole nogometa u Gorskom kotaru surađuje s Risnjakom za kojega igraju djeca iz cijelog Gorskog kotara.
- Radimo pet godina! Iz cijeloga Gorskog kotara skupim oko šezdesetak dječaka, radimo na lokacijama Gerovo i Lokve, u Ravnoj Gori igramo utakmice. U Gerovu skupljam djecu iz toga kraja, u Lokvama skupim djecu s druge lokacije. Pokušavamo otvoriti i centar u Vrbovskom, na taj način bismo skupili djecu iz toga dijela, kaže Jakovljević.
Može li ijedan klub u Gorskom kotaru samostalno ispuniti kriterije županijskog saveza s mladim kategorijama?
- Ne može! Što se tiče djece, stanje u Gorskom kotaru je katastrofalno. Neodrživa je misija klubovima ispuniti uvjete koje nameće županijskI savez, ni jedan klub ne može sastaviti dvije natjecateljske kategorije. Ako škola u Lokvama broji 56 učenika, sve je jasno. Ni u drugom školama stanje nije bolje osim u Delnicama, gdje škola ima nešto veći broj učenika. Osim toga, djeca koja završe osnovnu školu u Gorskom kotaru odlaze u srednje škole u Zagreb, Rijeku, Karlovac... Ja sam samo ove godine izgubio desetak dječaka koji su završili osnovnu školu i otišli na školovanje van Gorskog kotara. A priliva nema! Svaki klub u Gorskom kotaru mora miješati kategorije, recimo spajati starije i mlađe pionire da bi mogao sastaviti barem jednu, a kamo li da mogu sastaviti dvije momčadi u mlađim uzrastima. Katastrofa!
Trendovi nisu poticajni?
- Ako se nešto kvalitetno ne napravi, ne vidim spasa. Jedina mogućnost je da se sva djeca okupe u jednoj školi, da ih se tako zadrži, drugačije nije moguće. Svake je godine sve teže, nema poboljšanja. Nitko se ni trudi da bi nešto napravio, od županije do županijskog nogometnog saveza. Svi peru ruke, nikoga ništa ne zanima. Tako male sredine s tako malim brojem stanovnika jednostavno ništa ne mogu napraviit. S djecom se radi vrlo malo ili ništa, nema ni stručnog kadra.
