ESTONSKO ZLATO Hrvoje Radanović na klupi U-18 reprezentacije asistirao Vladimiru Anzuloviću

Četvrtak, 10. kolovoza 2017. 19:22 Napisao  Patrik Mršnik

Ja sam proveo predivne četiri godine u Kvarneru 2010 i volio bih ostati dio priče. Kada, kako i na koji način - to su pitanja za upravu, kaže Hrvoje Radanović

Hrvoje Radanović i Vladimir Anzulović s igračima U-18 košarkaške reprezentacije
Hrvoje Radanović i Vladimir Anzulović s igračima U-18 košarkaške reprezentacije

Nije samo Damir Rajković ovog ljeta imao razloga za zadovoljstvo, što se tiče omladinskog pogona u hrvatskim košarkaškim reprezentacijama.

Nakon što se U-20 sastav vratio sa srebrom s Eurobasketa B-divizije u rumunjskoj Oradei, još korak više otišla je U-18 momčad Hrvatske.

U estonskom Tallinnu generacija '99 osvojila je zlatnu medalju, pobjedom protiv Velike Britanije u finalnoj utakmici nakon produžetka. To jasno znači da su i juniori sljedećeg ljeta osigurali povratak u A-diviziju.

Kratko je U-18 sastav bio u B-društvu i to zbog činjenice da je prošlogodišnjeg prosinca na EP-u u turskom Samsunu ispao iz elite.

Tada je na klupi bio trener Kvarnera 2010 Marijan Mance, a ovog ljeta naslijedio ga je njegov prethodnik na riječkoj klupi.

Vladimir Anzulović je u suradnji s pomoćnikom Hrvojem Radanovićem doveo momke natrag u A-diviziju.

U tom smo povodu porazgovarali s Radanovićem, produktom riječke, ali i splitske košarkaške škole.

Zadnje tri godine je trener juniorske momčadi Kvarnera 2010 s kojom je kroz KK Zamet igrao A-2 ligu. Nekad je s trenerom Anzulovićem surađivao u klubu, sada je uz izbornika Anzulovića bio u juniorskoj reprezentaciji.

- Nisam se ovome nadao jer nikada ne znate gdje će vas trenerski put odvesti. Kad me izbornik Anzulović zvao da mu ovog ljeta budem pomoćni trener u U-18 reprezentaciji, razmišljao sam o tome hoćemo li ispuniti ciljeve koje su pred ovu generaciju postavili ljudi iz Hrvatskog košarkaškog saveza. Na kraju smo u tome uspjeli, kaže Radanović.

Trenerski dvojac ne predstavlja jedine ljude koji su u ovoljetnoj estonskoj ekspediciji na ovaj ili onaj način povezani s Kvarnerom 2010.

Jedan od nositelja igre na poziciji razigravača bio je Antonio Jordano, momak koji je nakon prolaska kroz sve faze klupske omladinske škole prešao u Cedevitu.

Tu je jasno i na koncu najkorisniji igrač B-divizije Eurobasketa, Luka Šamanić.

Sin sportskog direktora Kvarnera 2010 Marka Šamanića uskoro kreće s pripremama sa seniorskom momčadi velike Barcelone. Poslije niza godina u KK Zagreb, lani je stigao poziv moćnog katalonskog giganta koji se ne odbija.

- Luka je već nekoliko godina gotovo kao član kluba. Skoro svake zimske, proljetne ili ljetne praznike jedan dio provodi u našem trenažnom procesu. Dok je kadete vodio trener Davor Tadej, radio je s njima, dolazio je na moje juniorske treninge, tako da je on na neki način povezan sa svima nama. Uostalom, upravo ljetuje u Novom Vinodolskom, bazi iz koje su Šamanići, kako nekoć, otac, tako sada i sin otišli u vrhunsku košarku.

- Što reći o Luki kao igraču, on je nevjerojatno talentiran igrač. Na tome ću se zaustaviti pošto me i njegov otac zamolio da od svega ne radim nikakvu euforiju. Užitak je bio s njime raditi, ja mu želim svu sreću. On je zaslužuje. Proveli smo svaki naš zajednički trening u radu na individualnoj tehnici igre i šuta, a mnogo smo i razgovarali, i to o svemu. Luka je vrlo ugodan sugovornik, s obzirom na godine, kaže 26-godišnji trener iza kojeg je već mnoštvo iskustva na klupi.

Već je tri godine na čelu omladinskog pogona Kvarnera 2010, kluba u kojem bi uskoro mogao i nastaviti svoju plodnu trenersku karijeru. O njegovoj budućnosti još uvijek nećemo, ali treba i odati priznanje svima onima koji stoje iza poziva u stručni stožer juniorske reprezentacije.

- Osim samome izborniku Anzuloviću, na meni je da se zahvalim ljudima iz kluba. Tu često spominjem dvije osobe, a to su Marko Šamanić i Bobo Jurković. Oni su me, zajedno s našim tehnikom Nenadom Maravićem puno istrpjeli kroz ove tri sezone, imao sam i ja svojih dječačkih mušica. Dio zahvale mora ići i upravi Kvarnera, posebice Robertu Škifiću i Dušku Miočiću. Treneri iz kluba i regije također su nas podržavali, tu mislim na Branka Musića, Ervina Klarića, Dinka Jukića, Davora Tadeja, kastavske kolege Eugena Tončinića i Igora Lončara, Zorana Oštrića, gospodina Ćusa iz Pazina... To su ljudi koji su nas zorno i orno pratili iz dana u dan na turniru, dodaje Radanović.

U Kvarneru 2010 stanje je trenutno poprilično maglovito. Ne naziru se zapravo konture rada za sljedeću sezonu u kojoj će se igrati Prva, zapravo druga liga. U najavi je Skupština kluba, igrački i stručni kadar još uvijek predstavljaju jednadžbu s nekoliko nepoznanica. Polovica je kolovoza, a sve je još uvijek na "vidjet ćemo"...

- Kao klub, Kvarner 2010 je u zadnjem periodu stalno afirmirao mlade igrače i trenere, uvjeren sam da će se takva praksa i nastaviti. Imam apsolutno povjerenje u ljude koji vode klub. Kvarner trenutno u svom sastavu ima izvrsnu generaciju mladih igrača (Ivan Kučan, Sandro Antunović, Mate i Luka Vucić, Dario Cvitković, Dominik Brajdić, Roko Delpin, Teo Miletić, Matija Gustovarac...), to je jezgra za budućnost. Ja sam proveo predivne četiri godine u Kvarneru 2010 i volio bih ostati dio priče. Kada, kako i na koji način - to su pitanja za upravu. Osobno, vidim svoju budućnost u klubu, a ako nje sada ne bude - Kvarner će uvijek biti moj klub, a Marko Šamanić i Bobo Jurković dvojac koji me trenerski afirmirao, reći će Radanović.

Riječki će košarkaški kolektiv sljedeće sezone nastupati u jedinstvenoj drugoj ligi (imenom Prva liga). Koliko je to u ovom trenutku dobro za klub koji je od svog nastajanja i ulaska u A-1 ligu pucao na visoke stvari. Sada se o polufinalima Kupa Krešimira Ćosića, odnosno Prvenstva Hrvatske priča u pluskvamperfektu.

- Mislim da je klub trenutno u realnoj poziciji. Za borbu s jačim sastavima u ovom je trenutku potrebna veća financijska podrška. Međutim, ja ne bih ulazio u ekonomiju i poslovanje. Parket je moje područje djelovanja, prema tome ne želim uopće komentirati poslovanje, kao što to mnogi čine. Što se prošle sezone tiče, juniori i mlađi kadeti bili su u četvrtfinalu PH, treneri Musić, Jurković i ja imali smo sjajnu suradnju s trenerom Manceom, svi smo živjeli gotovo u obiteljskim odnosima. S te stručne strane, mislim da nam nema tko što zamjeriti. Nema ni Marijanu, treneru koji je iz rostera kojeg je imao izvukao maksimum.

Na razini regije Škrljevo je ostalo jedini prvoligaš. Klub iz riječkog predgrađa može, uz dozu sportske sreće na stabilnim osnovama krenuti putem Kvarnera 2010 u nacionalnim okvirima.

- Čestitao bih prije svega Škrljevu i treneru Rajkoviću na ostvarenom rezultatu s U-20 reprezentacijom. On je na dnevnoj bazi pratio naš progres na U-18 Eurobasketu, bio je i među prvim čestitarima. Drago mi je i zbog Rajkovićevog pomoćnika na U-20 reprezentativnoj klupi, Aleksandra Šćepanovića, jednog od mojih najboljih prijatelja među kolegama trenerima.

- Jedna osoba u Škrljevu zaslužuje kapu dolje. Ne znam odakle Vice Sep izvlači tu svoju energiju, ali na tome mu svaka čast. Poznajem ga dugo, još iz vremena kad je Škrljevo bilo lokalni trećeligaš. Nije se promijenio, ide sa svojom pričom skromno i oprezno. Takvi ljudi su fenomenalni, ali i potrebni našoj košarci, kaže Radanović.

Sada mu, do nastavka trenerskog puta slijedi odmor, zaslužena pauza nakon dva teška mjeseca u stožeru juniorske reprezentacije.

- Tako je, odmorit ću se, posjetiti obitelj i prijatelje. Jedan dio odmora provest ću na Hvaru kod mog prijatelja Dinka Jukića. Obavezno tu moram spomenuti meni drage ljude - nekadašnjeg košarkaškog trenera Marina Babića, vlasnika pizzerije Pampas, odnosno Antu Žeželja, vlasnika Sabrage puba i Gradine. To su veliki ljubitelji košarke u našoj regiji koji su U-18 reprezentaciju ovog ljeta pratili na dnevnoj bazi, završit će Radanović.